Europski zeleni plan ne utječe samo na okoliš, već i na gospodarstvo, energetiku te svakodnevni život građana. U vremenu sve jačih klimatskih promjena, rasta cijena energenata i političkih nesigurnosti, Europska unija pokušava pronaći način kako istovremeno zaštititi okoliš i očuvati gospodarski razvoj. Zbog velikog utjecaja na sadašnjost i budućnost Europe, pitanje Europskog zelenog plana postalo je važno društveno, gospodarsko i političko pitanje današnjice.
Teza “Ovaj dom žali Europski zeleni plan” s jedne strane zahtijeva da zamislimo kakav bi svijet bio da se Europski zeleni plan nikada nije dogodio i dokažemo da je taj svijet bolji, dok s druge strane trebamo dokazati kako je stvarnost, odnosno status quo, bolja.
Što je Europski zeleni plan?
Europski zeleni plan EU-ova je strategija rasta. Riječ je o paketu političkih inicijativa, pokrenutom 2019., koji sve zemlje članice EU usmjerava na putu prema zelenoj tranziciji, a krajnji cilj je klimatska neutralnost do 2050. godine.
U njemu je istaknuto da sva područja politika trebaju doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena. Strategijom se podupiru mjere u različitim gospodarskim sektorima, uključujući energetiku, promet, industriju, poljoprivredu, održivo financiranje i druge.
Argumenti protiv Europskog zelenog plana
Europski zeleni plan samo je djelomično učinkovit u rješavanju ekološke krize, a negativno je utjecao na konkurentnost europske industrije, na poljoprivredu te na životni standard građana Europske unije. Ekološka kriza je nezanemariv problem, no Europski zeleni plan nije najbolji način njegova rješavanja.
Europski zeleni plan povećao je troškove proizvodnje kroz strože ekološke regulacije i skuplju energiju. Zbog toga europske tvrtke teže konkuriraju drugim gospodarstvima. Primjerice Njemačka kemijska industrija, posljednjih je godina smanjila proizvodnju u Europi zbog visokih cijena energije i ulaganja preusmjerila prema Kini i Sjedinjenim Američkim Državama, a europski proizvođači čelika upozoravali su da zbog cijene emisijskih dozvola i energije teže konkuriraju kineskim proizvođačima.
Europski zeleni plan doveo je do toga da se najveće industrije sele iz Europe ili postaju nekonkurentne čime je aktivno naštetio europskom gospodarstvu i njegovom razvoju. Bez njega europska industrija bi se mogla razvijati i doprinositi gospodarskom rastu cijele EU uz blaže i postepenim mjere.
Osim toga stroga ekološka pravila otežala su rad poljoprivrednicima i smanjila profitabilnost domaće proizvodnje hrane što je dovelo do povećane ovisnosti Europe o uvozu hrane. Poljoprivredne regulacije poput zabrane pesticida otežale su poljoprivrednicima proizvodnju, bez njih ne mogu proizvesti i zaraditi dovoljno. Brojne farme diljem Europe su se zatvorile, a poljoprivrednici su izrazili svoje nezadovoljstvo prosvjedima 2024. u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Zbog nedovoljno domaće robe EU mora uvoziti i to najčešće iz zemalja koje nemaju iste stroge regulacije.
Prema tome možemo zaključiti kako je Europski zeleni plan naštetio lokalnoj proizvodnji i kako uvozeći robu iz dalekih krajeva šteti okolišu. Bez njega europski poljoprivrednici mogli bi proizvoditi više te ne bi bilo potrebe za uvozom iz drugih zemalja što bi bilo bolje i za poljoprivrednike i za okoliš.
Još jedan problem Europskog zelenog plana je što građani srednje i niže klase snose velik dio troškova zelene tranzicije kroz više cijene energije, goriva, automobila i obnove kuća.
Tijekom energetske krize 2022. i 2023. mnoge europske države bilježile su rekordne cijene struje i grijanja, a građani su plaćali veće račune. Električni automobili i energetske obnove često su i dalje preskupi prosječnim građanima bez državnih subvencija. U Njemačkoj građani su kritizirali zakon o zamjeni plinskih bojlera toplinskim pumpama zbog visokih troškova prilagodbe kućanstava.
Zeleni plan najviše pogađa obične građane koji nemaju novac za skupe zelene alternative, cilj zelene tranzicije ne može se ostvariti zamišljenom brzinom bez da uvelike našteti najranjivijim članovima društva.
Argumenti za Europski zeleni plan
Europski zeleni plan učinkovit je u ubrzanju zelene tranzicije, razvoju obnovljivih izvora energije, smanjenju dijela emisija i povećanju energetske neovisnosti. Bez zelenog plana Europa bi dugoročno trpjela još veće štete od klimatskih promjena, poput suša, poplava i energetskih kriza.
Zeleni plan strožim mjerama pokušava spriječiti mnogo veće buduće troškove. U redu je da proizvodnja malo pati, ako to znači dugoročni boljitak. Toplinski valovi i suše posljednjih godina ozbiljno su pogodili europsku poljoprivredu, posebno u Španjolskoj i Italiji. Poplave u Njemačkoj 2021. uzrokovale su ogromne ljudske i gospodarske štete. Klimatske promjene već sada stvaraju milijarde eura štete godišnje.
Trošak klimatskih promjena dugoročno je veći od troška zelene tranzicije koja se najbolje može ostvariti upravo Europskim zelenim planom.
Osim toga Zeleni plan potiče razvoj obnovljivih izvora energije i smanjuje ovisnost Europe o uvozu plina i nafte. Istovremeno otvara nova radna mjesta u modernim industrijama i tehnologijama. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Europa je ubrzano povećala ulaganja u solarnu i vjetroenergiju kako bi smanjila ovisnost o ruskom plinu. Danska je postala jedna od vodećih država u energiji vjetra, a razvoj industrije baterija i obnovljivih izvora otvorio je nova radna mjesta diljem Europe.
Zeleni plan je efikasna ekološka politika, ali također je i sigurnosna i gospodarska strategija koja doprinosi građanima Europe.
Ovaj blog kreiran je uz uz financijsku potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Sadržaj ovog bloga u isključivoj je odgovornosti Hrvatskog debatnog društva i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati odrazom stajališta Ministarstva.
