U četvrtak, 13. travnja održana je petnaesta spikaonica na temu ISKUSTVA MLADIH U IZAZOVNIM OKRUŽENJIMA, a ujedno i prva spikaonica u sklopu projekta Solidarne spikaonice.

Panelistice ove Solidarne spikaonice bile su:

Matea Marić – predsjednica Upravnog odbora Koordinacije udruga mladih Siska, voditeljica Udruge za promicanje alternative i nezavisne kulture Alternacija

Nadja Matešić – zaposlenica u Udruzi IKS i članica Upravnog odbora Koordinacije udruga mladih Siska

Vedrana Vidiček – stručna suradnica Odjela za društvene djelatnosti u Lokalnoj akcijskoj grupi Vallis Colapis

Matea sebe opisuje kao mladu pankericu iz Petrinje koja je oduvijek željela mijenjati svijet zbog čega je godinama djelovala u različitim organizacijama mladih i za mlade. Njena glavna područja interesa su rad s mladima, društveno-kulturni centri, nezavisna kultura te programi smanjenja štete nastale upotrebom droga.

Nadja se posvećuje radu s mladima, managementu i koordinaciji Erasmus+ i ESS projekata, te koordinaciji pilot projekta Montessori S&P akreditacijskog procesa i implementaciji standarda i principa unutar organizacijskog tima.

Vedrana se nakon završetka studija sociologije te etnologije i antropologije u Zadru vratila u Ozalj te je u svojoj zajednici aktivna kroz rad i volontiranje u više organizacija, te kao stručna suradnica Odjela za društvene djelatnosti u Lokalnoj akcijskoj grupi Vallis Colapis.

Iskustva mladih u izazovnim područjima prepoznale smo kao važnu temu iz više razloga, a jedan od njih su izazovi i ograničenja koji mogu utjecati na osobni razvoj i budućnost mladih.

Situaciju u Sisačko-Moslavačkoj županiji zorno prikazuje izjava naše panelistice koja se prisjeća odgovora iz anketnog upitnika provedenog u sklopu projekta (Re)Build:

„Odgovori su šokantni i raznoliki. Od ‘hej trebam struju’ do ‘hej želim koncert’, ‘nemam kafić, nemam klub za mlade’…“ – Nadja

Kao i ostatak Hrvatske, ova područja suočavaju se s fenomenom starenja stanovništva. Istovremeno, mladi napuštaju ruralna područja u potrazi za boljim životom u gradu ili inozemstvu. Dugoročno, taj trend dovodi do pada održivosti ruralnih zajednica.

Mladi iz potresom pogođenih područja i ruralnih sredina u Hrvatskoj suočavaju se s nizom izazova koji su često slični ili međusobno povezani. Jedan od glavnih problema s kojima se mladi suočavaju je problem pristupa obrazovanju i nedostatak mogućnosti za zapošljavanje.

„Ono s čim sam se ja susrela kad sam došla na poziciju predsjednice Koordinacije udruga mladih Siska je da zapravo nemam pojma o vođenju udruge. Znam otprilike nekakve osnove, ali sad na koji način pisat’ projekte za ovaj natječaj, na koji način za onaj natječaj? Tu su se pojavile i neke problematike u viđenju mladih ljudi o tome što bi tamo trebalo biti… bio je problem u tom manjku znanja, mentorstva od starijih i iskusnijih“ – Matea

Ruralna područja često pate od nedostatka radnih mjesta, dok su potresom pogođena područja pretrpjela uništenja infrastrukture i stambenih objekata:

„Nedostatak infrastrukture, pod time mislim, povremeno nemamo ceste, nema vode, struje, nema fizičkih prostora koji mogu zaprimiti mlade“ – Nadja

U Ozlju se mladi susreću s nedostatkom sadržaja za mlade koji postoji u većim sredinama. No, tu uskače LAG Vallis Colapis:

„Ono na što se mi baziramo su Erasmus+ projekti. Organiziramo razne radionice, edukacije i trudimo se informirati ljude i utjecati na osvještavanje o različitostima i mogućnostima“ – Vedrana

Na kraju jedne takve uspješne projektne suradnje Lokalne akcijske grupe Vallis Colapis i Društvenog centra Ozalj mladi su dobili prostor namijenjen druženju i provođenju aktivnosti kao što su kvizovi, radionice i edukacije.

Dodatno, mladi iz Sisačko – Moslavačke županije zbog stresa povezanog s potresom, gubitkom domova i teškim uvjetima života suočavaju se s emocionalnim i psihološkim izazovima.

„Socijalne veze su potpuno pukle. Nevjerojatno je da se u te dvije i pol, tri godine toliko mogao izmijeniti obrazac socijalizacije mladih ljudi i to ne samo zbog neimanja tih fizičkih prostora nego jednostavno taj generacijski gap se desio gdje nakon dvije godine pandemije, način na koji percipiramo jedni druge, kako se mladi druže, gdje idu, kako uopće komuniciraju jedni s drugima, tu mislim da je podosta nazadovalo i mislim da je to donijelo jedan gigantski val anksioznosti neke vrste“ – Nadja

Osim toga, nedostatak infrastrukture i prostora za kulturne i društvene aktivnosti može dovesti do osjećaja izolacije i nedostatka prilika za razvoj društvenih vještina i interakciju s drugim mladim osobama. Ovo može posebno utjecati na mlade koji su napustili sredinu kako bi studirali ili radili, te se nakon nekog vremena vraćaju u rodnu sredinu.

Primjer dobre prakse je mapiranje potreba mladih na potresom pogođenom području, u okviru (Re)Build projekta, koje je provedeno s ciljem podizanja svijesti o problemima s kojima se susreću mladi u Sisačko-moslavačkoj županiji – posebno nakon prirodnih i socijalnih katastrofa koje su zadesile njihov kraj.

„Sad nakon potresa smo napisali taj naš Rebuild projekt gdje smo rekli ono: idemo malo pokušati naučiti nešto od iskusnijih udruga. Tu je naša mentorska organizacija bila udruga IKS koja je u biti educirala tri male organizacije mladih i za mlade. Tako da je to jedan primjer dobre prakse gdje smo mi godinu dana zapravo zajedno radili i razmjenjivali međusobno znanja i iskustva“ – Matea

Na kraju su se panelistice složile da je za poboljšanje položaja mladih u ruralnim sredinama potrebno ulagati u razvoj gospodarstva i infrastrukture, te pružati bolji pristup obrazovanju i stručnom usavršavanju. Također, važno je stvoriti poticajno okruženje za razvoj poduzetništva i inovacija u ruralnim područjima kako bi se stvorila nova radna mjesta i smanjila potreba mladih za iseljavanjem radi boljih uvjeta života.

Cijelu spikaonicu možete pogledati ovdje.

Ostale spikaonice možete pogledati ovdje.

Opći cilj projekta je osvještavanje mladih o položaju osoba s manje mogućnosti i osnaživanje mladih za podršku osobama s manje mogućnosti.

🔛 Projekt „Solidarne spikaonice“ provodi grupa mladih (žena), uz financijsku podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije kroz program #EuropeanSolidarityCorps. Projekt provodimo u sklopu našeg programa #Zajedno.

Izvor teksta: Ivana Pavlović