Naši alumni
U srednoškolskim danima debata je za mene bila izazovna izvanškolska aktivnost na kojoj sam upoznavala novo društvo, gdje sam se mogla slobodno izražavati i debatirati s onima koji su raspravu održavali na jednoj kvalitetnijoj razini. Nisam ni slutila da će mi vještine (prije svega prezentacijske) koje sam stjecala za vrijeme bavljenja debatom za desetak godina biti važan temelj za daljnje uspjehe.
Danas radim, multinacionalnoj i uspješnoj firmi, u timu koji se bavi sprječavanjem financijskog kriminala, i dalje koristim neke debatne metode, a zbog iskustva u debati moji su sugovornici imali određenu vrstu poštovanja prema meni, zbog čega i danas smatram da je to iskustvo i okruženje u kojem sam imala priliku za rani coach-ing i usmjeravanje u ključnim godinama bilo dragocjeno za moje poslovne uspjehe ali i za moj osobni razvoj.
Drago mi je da sam se za vrijeme gimnazije i pravnog studija imao priliku baviti debatom i debatirati na brojnim natjecanjima. Debatom se na zabavan i natjecateljski način uči sustavno organizirati misli, konstruktivno raspravljati i sučeljavati različite argumente.
Osim toga, to je najbolji način upoznavanja s kontroverznim društvenim temama, kao i pametnim i aktivnim vršnjacima. Pravila argumentacije koristila su mi kasnije i u znanstvenom radu, pravnim analizama i javnom nastupu.
Danas kad su svima puna usta važnosti kritičkog razmišljanja, možda je dobro podsjetiti da kritički razmišljati nije isto što i kritizirati. S potonjim ćete se susresti od ranog djetinjstva, s drugim vjerojatno tek kad vas prvi put dopadne da u debati zastupate negaciju teze s kojom se slažete.
Debatom sam se bavio kratko – tri, četiri godine za vrijeme srednje škole – no ako sam jedno naučio u tom razdoblju, onda je to pouka da se ono što je utvrđeno bez dokaza, bez dokaza može i pobiti. Za dobrog novinara to je važna lekcija. Za samosvjesnog čovjeka neprocjenjiva.
Bavljenje debatom tijekom srednje škole te sudjelovanje u radu Hrvatskog debatnog društva tijekom studija, jedno je od najpozitivnijih formativnih iskustava u životu. Ne samo jer sam razvio komunikacijske, interpersonalne, socijalne i građanske kompetencije, već i zato što mi je debatni svijet dao jednu jedinstvenu i vrlo korisnu perspektivu pogleda na svijet. Kao znanstveniku koji proučava mlade, debata mi je pomogla u razvoju: argumentacije koju svakodnevno koristim pišući radove, prezentacijskih vještina koje koristim predajući studentima ili nastupajući po konferencijama te organizacijskih vještina koje mi olakšavaju vođenje projekata i balansiranje između administracije i znanosti.
Sposobnost improvizacije, brzog razmišljanja, logičkog povezivanja i, povrh svega, kritičan stav prema autoritetima i istinama, koje sam stekao kroz svoju debatnu karijeru, korisni su mi alati u zagovaranju društvene promjene – cilja kojem i osobno i profesionalno težim.
Stoga, želiš li biti poslušan, nemotiviran, neambiciozan i pasivan promatrač društvene zbilje – nemoj se početi baviti debatom. S druge strane, želiš li putovai, upoznati nove stimulirajuće ljude, zabavljati se učeći i biti aktivan dionik društva u kojem živiš – nemaš o čemu razmišljati – debata je izbor s kojim nečeš pogriješiti!
U debatu sam ušao s petanest godina na nagovor divne mi gimnazijske profesorice Zrinke Vukojević. Preko nje sam upoznao ljude koji su transformirali moje strukture, ohrabrivali govor, nagovarali na hrabrost. Posebno bih istaknuo trenerice Anu Jurišić, Asju Korbar i Tamaru Puhovski. Imati pravo na glas temeljno je pravo koje trebamo i moramo konzumirati ne bismo li bili što je više moguće zadovoljnim pojedincima i što je više moguće djelatnim subjektima u društvu. Čini mi se da je tu glavna uloga debate koju dakako, možete i zlorabiti, međutim – nadam se da ipak – nećete.
Danas se bavim pisanjem u različitim medijima: kao novinar kulture, kazališni i književni kritičar, a i autorom sam nekoliko knjiga. Završio sam studij novinarstva, Mirovne i Ženske studije, pohađao UN akademiju te upravo završavam MA iz komparativne književnosti. Ukratko, a popularno: prekarni kulturni radnik.
Jasno artikulirana misao, snažno prenijeti poruku i postaviti prava pitanja – to su možda naočitije, kroz debatu stečene vještine bez kojih bi mi vođenje i uređivanje dnevno informativnog programa bilo nezamislivo.
Debata me naučila i kako temeljito istražiti temu, prepoznati relevantne izvore informacija, usredotočiti se na bitno. No s profesionalne, ali i ljudske strane – najvrednija mi je vještina slušanja sugovornika. Jer bez slušanja nema konstruktivnog dijaloga, ali ni istinskog uvažavanja drugih i drugačijih, koje nam je kao društvu tako nasušno potrebno.