Teza: ODS da bi strukovne škole trebale dio vremena namijenjenog stručnim sadržajima preusmjeriti na razvoj transverzalnih vještina

Kada upišemo strukovnu školu, očekujemo da ćemo naučiti – struku. Budući kuhar treba naučiti pripremati hranu, elektrotehničar raditi s električnim sustavima, frizer ovladati tehnikama svojeg zanimanja, a računalni tehničar razumjeti tehnologiju s kojom će raditi. To ima smisla. Jedna od važnih uloga strukovnog obrazovanja upravo je pripremiti učenike za određeno zanimanje i omogućiti im stjecanje konkretnih stručnih kompetencija.

No tržište rada i društvo mijenjaju se. OECD upozorava da zelena i digitalna tranzicija mijenjaju potrebe za vještinama te da strukovno obrazovanje mora pripremati mlade ne samo za današnje nego i za buduće potrebe tržišta rada. Posebno pritom ističe važnost snažnih transverzalnih vještina i sposobnosti cjeloživotnog učenja za prilagodljivost osoba koje završavaju strukovno obrazovanje. Učenicima će na poslu trebati stručna znanja, ali i sposobnost razgovora s kolegama i klijentima, rješavanja problema, organiziranja vlastitog rada, procjenjivanja informacija, prilagodbe novim tehnologijama i prihvaćanja povratne informacije. A iste će im vještine trebati i izvan radnog mjesta.

Zato postavljamo pitanje: trebaju li strukovne škole dio vremena koje danas posvećuju stručnim sadržajima preusmjeriti na sustavan razvoj transverzalnih vještina?

ŠTO SU TRANSVERZALNE VJEŠTINE?

Transverzalne vještine nisu vezane samo uz jedno zanimanje. Riječ je o vještinama koje se mogu koristiti u različitim zanimanjima i kontekstima. OECD ih upravo tako opisuje – kao vještine koje prelaze granice pojedinih disciplina i zanimanja.

Među njima su, primjerice:

  • komunikacija,
  • suradnja i timski rad,
  • kritičko mišljenje,
  • rješavanje problema,
  • kreativnost,
  • prilagodljivost,
  • samostalnost,
  • organizacija,
  • argumentiranje i donošenje odluka.

Njihova je posebnost upravo u tome što nisu korisne samo na poslu. Kritičko mišljenje koristimo kada procjenjujemo je li informacija koju smo pronašli na internetu pouzdana. Komunikacijske vještine trebaju nam kada rješavamo sukob s drugom osobom. Argumentiranje koristimo kada želimo zastupati svoje interese. Suradnja nam treba kada s drugim ljudima pokušavamo nešto organizirati ili promijeniti u svojoj zajednici. Zato pitanje razvoja transverzalnih vještina nije samo pitanje zapošljivosti. To je i pitanje kakve sposobnosti mladoj osobi trebaju za samostalan život i aktivno sudjelovanje u društvu.

Upravo OECD-ov PISA-VET, međunarodni okvir za procjenu znanja i vještina učenika u strukovnom obrazovanju, uz stručna znanja i vještine zasebno uključuje i vještine važne za zapošljivost. Među četiri temeljne vještine koje procjenjuje nalaze se pismenost, rješavanje problema, izvršavanje zadataka i suradnja.

ŠTO ZNAČI OVA TEZA?

Ova teza namjerno uključuje kompromis. Ne tvrdimo samo da bi škole trebale „još malo“ razvijati transverzalne vještine uz sve ono što već rade. Vrijeme koje učenici provode u školi ograničeno je. Ako želimo više vremena za jednu vrstu sadržaja, negdje ga moramo pronaći. Afirmacija zato mora braniti stav da je razvoj transverzalnih vještina dovoljno važan da opravdava smanjenje dijela vremena namijenjenog stručnim sadržajima. Negacija može tvrditi da su transverzalne vještine važne, ali da ih ne treba razvijati nauštrb stručnog obrazovanja. Upravo tu počinje debata.

DEBATNI SLUČAJ AFIRMACIJE

1. Tržište rada mijenja se brže od stručnih programa

Pretpostavka

Strukovna škola učenika ne priprema samo za njegov prvi posao, nego za radni život tijekom kojeg će se njegovo zanimanje mijenjati.

Objašnjenje

Tehnologije, alati i načini rada mijenjaju se. OECD upravo sposobnost strukovnih sustava da odgovore na promjenjive potrebe za vještinama navodi kao jednu od ključnih karakteristika strukovnog obrazovanja spremnog za budućnost. To ne znači da stručno znanje postaje nevažno. Ali znači da škola ne može učenika unaprijed naučiti svemu što će trebati tijekom cijelog radnog vijeka.

Zato postaje važno može li osoba učiti nove stvari, pronaći i procijeniti informacije, prilagoditi se promjeni i riješiti problem s kojim se prije nije susrela. OECD-ov PISA-VET posebno izdvaja rješavanje problema kao jednu od temeljnih vještina važnih za zapošljivost. OECD ga povezuje sa sposobnošću prilagodbe novim okolnostima, cjeloživotnim učenjem i pretvaranjem znanja u djelovanje. Ako dio stručnog sadržaja zamijenimo sustavnim razvojem takvih vještina, učenik možda izlazi iz škole s nešto manjom količinom specifičnog znanja, ali s većom sposobnošću da novo znanje kasnije samostalno usvaja.

Primjer

Učenik tijekom školovanja može detaljno naučiti koristiti određeni računalni program. Pet godina poslije njegovo radno mjesto prijeđe na drugi program ili potpuno novu tehnologiju. Tada nije presudno samo koliko je dobro poznavao stari program. Važno je zna li učiti, postavljati pitanja, pronaći informacije i prilagoditi se novom sustavu.

Zaključak

Ako ne možemo predvidjeti sva znanja koja će mladima trebati tijekom radnog vijeka, ima smisla dio obrazovanja posvetiti vještinama koje će im pomoći da nova znanja usvajaju i nakon završetka škole.

2. Stručnost sama po sebi nije dovoljna za dobro funkcioniranje na poslu

Pretpostavka

Većina poslova uključuje suradnju s drugim ljudima i rješavanje situacija koje nisu samo stručni zadaci.

Objašnjenje

Zaposlenik može izvrsno poznavati svoj posao, ali i dalje imati poteškoća na radnom mjestu ako ne zna komunicirati s klijentima, surađivati s kolegama ili riješiti nesporazum. OECD upravo suradnju uključuje među četiri temeljne vještine koje promatra u PISA-VET-u. Navodi i da brojna zanimanja za koja se učenici obrazuju u strukovnim školama zahtijevaju suradnju s drugim zaposlenicima, osobama na različitim pozicijama te klijentima i korisnicima. Takve se sposobnosti mogu učiti. Ako ih škola sustavno razvija kroz grupne zadatke, debate, simulacije, projekte i rješavanje konkretnih problema, učenici mogu dobiti priliku vježbati ih prije nego što ih trebaju koristiti na radnom mjestu.

Primjer

Mladi kuhar može izvrsno poznavati tehnike pripreme hrane. Ali u restoranu mora istovremeno komunicirati s drugim članovima kuhinje, reagirati kada nedostaje određeni sastojak, prihvatiti kritiku i funkcionirati pod pritiskom. Stručno znanje omogućuje mu da bude kuhar. Transverzalne vještine pomažu mu da to znanje uspješno koristi u stvarnom radnom okruženju.

Zaključak

Ako je cilj strukovne škole pripremiti učenika za stvarni rad, mora mu dati dovoljno vremena za razvoj obje skupine kompetencija.

3. Strukovno obrazovanje ne priprema samo buduće radnike

Pretpostavka

Mladu osobu ne možemo promatrati samo kroz zanimanje kojim će se baviti.

Objašnjenje

Nakon završetka škole učenik postaje zaposlenik, ali istovremeno ostaje prijatelj, član obitelji, potrošač i član svoje lokalne zajednice. Mora donositi odluke, procjenjivati informacije, razgovarati s ljudima koji imaju drugačija mišljenja, rješavati sukobe i zastupati vlastite interese. Transverzalne vještine zato imaju vrijednost koja nije ograničena samo na tržište rada.

I OECD u okviru PISA-VET-a naglašava da su vještine poput rješavanja problema važne u osobnom, društvenom i profesionalnom životu, dok suradnju povezuje s uspješnim funkcioniranjem u različitim osobnim, društvenim i profesionalnim kontekstima. Ako strukovna škola gotovo sve svoje vrijeme usmjeri na pripremu učenika za konkretno zanimanje, riskira preusko shvaćanje svrhe obrazovanja. Obrazovanje bi trebalo pripremiti mladu osobu ne samo da radi nego i da samostalno funkcionira u društvu.

Primjer

Sposobnost procjene informacija učeniku može pomoći u njegovu zanimanju. Ali ista mu sposobnost pomaže kada na društvenim mrežama naiđe na sumnjivu tvrdnju, kada donosi financijsku odluku ili kada pokušava razumjeti problem u svojoj lokalnoj zajednici.

Zaključak

Vrijeme uloženo u transverzalne vještine nije oduzeto „stvarnom obrazovanju“. Ono razvija sposobnosti koje će mlada osoba koristiti u mnogo širem dijelu svojeg života.

DEBATNI SLUČAJ NEGACIJE

1. Glavna prednost strukovne škole upravo je stručno obrazovanje

Pretpostavka

Različite vrste obrazovanja imaju različite svrhe.

Objašnjenje

Učenik upisuje strukovni program upravo zato da stekne znanja i kompetencije potrebne za određeno zanimanje. Vrijeme za to već je ograničeno. Ako smanjimo stručne sadržaje, učenik može završiti školu s nedovoljno razvijenim kompetencijama zbog kojih je taj program uopće upisao. Važno je da čak ni PISA-VET, koji snažno naglašava vještine poput suradnje i rješavanja problema, ne zamjenjuje njima stručne kompetencije. Njegov okvir zasebno procjenjuje stručna znanja i vještine u odabranim zanimanjima te vještine važne za zapošljivost. Transverzalne vještine mogu biti važne, ali ne mogu zamijeniti sate praktične nastave, rad s opremom ili razumijevanje stručnih postupaka.

Primjer

Budući električar može izvrsno komunicirati, argumentirati i surađivati. Ali prije nego što počne samostalno raditi mora imati dovoljno prilika naučiti i uvježbati sigurno izvođenje stručnih postupaka. Ako dio tog vremena oduzmemo, posljedice nedovoljne stručne pripreme mogu biti ozbiljne.

Zaključak

Strukovna škola ima posebnu odgovornost osigurati da učenik ovlada svojim zanimanjem i tu zadaću ne bi trebala slabiti radi ciljeva koje mogu ostvarivati i drugi dijelovi obrazovanja.

2. Transverzalne vještine mogu se razvijati kroz stručne sadržaje

Pretpostavka

Ne moramo birati između stručnog znanja i transverzalnih vještina.

Objašnjenje

Ova teza pretpostavlja da za više transverzalnih vještina trebamo manje stručnih sadržaja. Negacija može osporiti upravo tu pretpostavku. Učenici mogu razvijati komunikaciju, suradnju, kritičko mišljenje i rješavanje problema upravo kroz stručne zadatke. Praktična nastava može uključivati rad u timu. Stručni problem može zahtijevati kritičko mišljenje. Učenik može prezentirati vlastito rješenje ili objasniti postupak klijentu.

I sam PISA-VET razlikuje opću procjenu određenih vještina od njihove primjene unutar konkretnog zanimanja, odnosno predviđa da se vještine poput rješavanja problema mogu procjenjivati i u profesionalnom kontekstu. Tako ne gubimo vrijeme potrebno za učenje struke, a istovremeno razvijamo šire sposobnosti.

Primjer

Umjesto posebnog sata o timskom radu, učenici mogu dobiti složen stručni zadatak koji moraju riješiti u grupi. Nakon toga mogu analizirati kako su podijelili odgovornosti, kako su donosili odluke i što bi sljedeći put napravili drugačije. U istom zadatku razvijaju i stručne i transverzalne vještine.

Zaključak

Ako obje vrste vještina možemo razvijati istovremeno, nema potrebe oduzimati vrijeme stručnim sadržajima.

3. Škola ne može preuzeti odgovornost za sve što će mladoj osobi trebati u životu

Pretpostavka

Vrijeme i resursi škole ograničeni su, pa obrazovni sustav mora odrediti prioritete.

Objašnjenje

Komunikacija, financijska pismenost, mentalno zdravlje, građanska participacija, digitalna pismenost, odnosi, snalaženje na tržištu rada – postoji mnogo područja za koja možemo opravdano tvrditi da su mladima važna. Ali kada bismo za svako od njih smanjivali stručne sadržaje, škola više ne bi mogla kvalitetno ostvarivati svoju osnovnu svrhu. Osim toga, transverzalne vještine ne razvijaju se samo kroz zasebne školske sadržaje. Mogu se razvijati kroz praktičnu nastavu, radno iskustvo, projekte, volontiranje, učeničke aktivnosti, sport i druge situacije u kojima mladi surađuju s drugim ljudima i preuzimaju odgovornost.

Primjer

Mladi mogu učiti surađivati kroz sportski klub, volontiranje ili organiziranje aktivnosti u svojoj zajednici. Mnogo će teže izvan škole dobiti stručnog mentora, opremu i dovoljno vremena za sigurno uvježbavanje specifičnih postupaka svojeg zanimanja.

Zaključak

Kada mora birati čemu će posvetiti ograničeno vrijeme, strukovna škola trebala bi dati prednost onome što učenici najteže mogu dobiti negdje drugdje – kvalitetnom stručnom obrazovanju.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Ova debata postaje zanimljiva tek kada prihvatimo da vrijeme u školi nije neograničeno. Nije dovoljno da afirmacija dokaže da su transverzalne vještine korisne. Mora dokazati da su toliko važne da opravdavaju manje vremena za stručne sadržaje.

Afirmacija može tvrditi da učenika ne možemo pripremiti za promjenjivo tržište rada tako da ga naučimo samo današnjim stručnim postupcima. Potrebne su mu sposobnosti učenja, prilagodbe, komunikacije i rješavanja problema. Osim toga, svrha obrazovanja nije pripremiti samo dobrog radnika, nego mladu osobu koja može samostalno funkcionirati u različitim područjima života.

Negacija može prihvatiti važnost svih tih vještina, ali tvrditi da je pogrešno stvarati izbor između njih i stručnog obrazovanja. Transverzalne vještine mogu se razvijati kroz stručne sadržaje, dok je kvalitetnu stručnu pripremu mnogo teže nadoknaditi.

Središnje pitanje zato glasi: Treba li strukovna škola prvenstveno osigurati da učenik što bolje nauči svoju struku ili dio tog vremena treba uložiti u sposobnosti koje će koristiti bez obzira na to gdje bude radio i kako će se njegov život i posao mijenjati?

VOICE OF VOCATION: MATERIJALI ZA RAZVOJ TRANSVERZALNIH VJEŠTINA

Ova tema dio je projekta Voice of Vocation, u sklopu kojeg smo razvili materijale namijenjene razvoju transverzalnih vještina u strukovnom obrazovanju.

Materijali su dostupni ovdje:

Projekt Voice of Vocation završavamo konferencijom koja će se održati 9. listopada u Hotelu Academia u Zagrebu. Na konferenciji ćemo predstaviti rezultate projekta, razvijene materijale i iskustva njihove primjene.