Znači li jednakost da svi učenici trebaju dobiti isto – ili da škola mora ukloniti prepreke kako bi svi mogli stvarno sudjelovati?

FORMAT I NAMJENA

Debatni format: Karl Popper (KP)

Vrsta debate: vrijednosna debata

Ciljana skupina: učenici osnovne škole, početnici u debati, bez prethodnog iskustva

Tematsko područje ZAG-a: Ljudska prava i slobode kao vrijednosti u zajednici

Namjena: priprema učenika za razumijevanje i debatiranje zadane teze u KP formatu.

Ovaj debatni slučaj prilagođen je učenicima viših razreda osnovne škole koji tek usvajaju osnovne elemente Karl Popper debate. Težište je na vrijednosnom pitanju: zašto bi ravnopravno sudjelovanje trebalo imati određenu vrijednost u zajednici.

  • UVOD I KONTEKST

Škola je zajednica u kojoj učenici zajedno uče, druže se i sudjeluju u različitim aktivnostima. Međutim, činjenica da su svi učenici formalno pozvani na neku aktivnost ne znači nužno da svi u njoj mogu stvarno sudjelovati.

Prepreke mogu biti fizičke, komunikacijske, organizacijske ili društvene. Učenik može biti pozvan na događaj, ali ako ne može ući u prostor, pratiti aktivnost ili se uključiti na ravnopravan način, njegovo sudjelovanje nije stvarno jednako.

  • DEBATNA TEZA

Škole trebaju organizirati aktivnosti tako da u njima mogu ravnopravno sudjelovati svi učenici.

Teza ne tvrdi da svi učenici moraju raditi potpuno istu stvar na potpuno isti način. Pita treba li škola uklanjati prepreke koje nekim učenicima onemogućuju stvarno sudjelovanje.

  • DEFINICIJE

Zajednica – skupina ljudi koja dijeli određeni prostor, instituciju, odnose ili zajednički interes.

Ravnopravno sudjelovanje – mogućnost da osoba stvarno sudjeluje u zajedničkoj aktivnosti, a ne samo da joj je formalno dopušteno prisustvovati.

Jednako postupanje – primjena istog pravila ili postupka prema svima.

Prepreka – okolnost koja nekome otežava ili onemogućuje sudjelovanje.

  • KONTEKST DEBATE I PROBLEM

U školama se često pretpostavlja da je dovoljno ponuditi istu aktivnost svim učenicima. Međutim, jednaka ponuda ne mora dovesti do jednakog rezultata. Ako je ulaz u prostor samo stepenicama, svi učenici mogu biti pozvani na događaj, ali učenik koji koristi kolica možda ne može samostalno ući. Ako se informacije daju samo u obliku koji nije dostupan određenom učeniku, formalno je informacija dostupna svima, ali stvarna mogućnost sudjelovanja nije jednaka.

  • VRIJEDNOSNI SUKOB

Afirmacija naglašava vrijednost ravnopravnosti i uključivanja. Negacija može naglašavati jednakost pravila, dobrobit cijele škole, individualne potrebe ili ograničenost resursa.

  • DEBATNI SLUČAJ 

AFIRMACIJA

Definicija: Stvarna ravnopravnost znači da članovi zajednice imaju stvarnu mogućnost sudjelovanja, a ne samo jednaka formalna prava.

Kriterij: Ravnopravnost 

Zašto imamo kriterij? Što kriterij omogućuje u debati? Omogućuje sucu i objema stranama da vide koja je vrijednost presudna za procjenu teze i argumenata.
Pozitivan Čemu želimo težiti? Želimo težiti zajednici u kojoj članovi imaju stvarnu mogućnost ostvarivanja svojih prava i sudjelovanja.
Topikalan Kako je povezan s tezom? Izravno je povezan s tezom o ravnopravnom sudjelovanju svih učenika u školskim aktivnostima.
Konkretan Kako znamo što točno vrednujemo? Mjeri se pitanjem: može li učenik stvarno pristupiti aktivnosti, razumjeti je i sudjelovati u njoj, a ne samo biti formalno pozvan?
Dostižan Može li zajednica težiti toj vrijednosti? Škola može uklanjati prepreke i stvarati uvjete za sudjelovanje, bez tvrdnje da će sve okolnosti uvijek biti jednake.
Relevantan Kako je povezan s argumentima? Sva tri argumenta ispituju odnos između jednakih pravila, prepreka i koristi uključivanja te neposredno daju odgovor na vrijednost stvarne ravnopravnosti.
1. Definicija kriterija Što točno znači vrijednost? Stvarna ravnopravnost znači da članovi zajednice imaju stvarnu mogućnost sudjelovanja, a ne samo jednaka formalna prava.
2. Zašto je važan globalno? Zašto je ta vrijednost važna izvan ove konkretne teze? Stvarna mogućnost ostvarivanja prava važna je u svakoj zajednici jer formalno pravo koje se u praksi ne može koristiti ne ostvaruje punu vrijednost prava.
3. Zašto je važan za tezu? Zašto baš ova vrijednost treba odlučiti ovu debatu? Teza tvrdi da škole trebaju organizirati aktivnosti tako da svi učenici mogu ravnopravno sudjelovati; upravo je stvarna mogućnost sudjelovanja vrijednost prema kojoj procjenjujemo tu tvrdnju.
Veza s argumentima Koje argumente kriterij omogućuje vrednovati? Jednaka pravila ne stvaraju uvijek jednake mogućnosti; prepreka može biti u okolini, a ne u osobi; ravnopravno sudjelovanje koristi cijeloj zajednici.

Napomena: U Karl Popper vrijednosnoj debati kriterij je vrijednost prema kojoj uspoređujemo posljedice i odlučujemo koja strana bolje dokazuje tezu; nije plan ni način provedbe.

Zašto je kriterij važan? Pravo koje osoba ne može koristiti u praksi nije jednako vrijedno kao pravo koje je stvarno dostupno.

Zašto je važan za tezu? Ako škola želi biti zajednica svih učenika, mora biti moguće da učenici sudjeluju u zajedničkim aktivnostima.

Argument 1: Jednaka pravila ne stvaraju uvijek jednake mogućnosti.

Tvrdnja: Isto postupanje prema svima ne znači nužno da svi imaju jednake mogućnosti.

Pretpostavka: Jednaka mogućnost nije samo mogućnost da svi dobiju isti poziv ili budu podvrgnuti istom pravilu, nego stvarna mogućnost da iskoriste pravo i sudjeluju.

Objašnjenje: Učenici mogu biti u različitim okolnostima. Ako je školska aktivnost organizirana na način koji nekima stvara prepreku, jednako pravilo može proizvesti nejednaku stvarnu mogućnost. Zato je u vrijednosnoj raspravi potrebno razlikovati formalnu jednakost od stvarne ravnopravnosti.

Potkrijepa: UNICEF – Inclusive education — UNICEF navodi da su djeca s invaliditetom među skupinama koje se najčešće suočavaju s preprekama pristupu obrazovanju, uključujući diskriminaciju, stigmu i neadekvatno organizirane školske usluge. Primjer pokazuje da problem nije nužno u djetetu, nego i u načinu na koji je školsko okruženje uređeno; zato uklanjanje prepreke povećava stvarnu mogućnost sudjelovanja. UNESCO – Inclusion in education — UNESCO uključivanje povezuje s prepoznavanjem i uklanjanjem fizičkih, društvenih i institucionalnih prepreka koje učenicima otežavaju puno sudjelovanje. To je važno za argument jer pokazuje da jednaka formalna ponuda aktivnosti nije dovoljna ako različiti učenici zbog okolnosti nemaju jednake stvarne mogućnosti.

Zaključak: Ako je teza da škole trebaju omogućiti ravnopravno sudjelovanje, tada uklanjanje prepreka dokazuje zašto je takav pristup opravdan; time se izravno ostvaruje kriterij stvarne ravnopravnosti.

Argument 2: Prepreka može biti u okolini, a ne u osobi.

Tvrdnja: Ponekad nije potrebno mijenjati osobu koja nailazi na prepreku, nego okolnost koja prepreku proizvodi.

Pretpostavka: Ako je prepreka posljedica prostora, načina komunikacije ili organizacije aktivnosti, onda sama činjenica da se od svih traži isto ponašanje ne rješava problem.

Objašnjenje: Vrijednosno je važno pitanje tko se treba prilagoditi: osoba koja je isključena ili zajednica koja može ukloniti prepreku. Uključivanje polazi od toga da se prepreke mogu nalaziti i u okolini, a ne samo u osobinama pojedinca.

Potkrijepa: UNICEF – Inclusive education — UNICEF navodi da su djeca s invaliditetom među skupinama koje se najčešće suočavaju s preprekama pristupu obrazovanju, uključujući diskriminaciju, stigmu i neadekvatno organizirane školske usluge. Primjer pokazuje da problem nije nužno u djetetu, nego i u načinu na koji je školsko okruženje uređeno; zato uklanjanje prepreke povećava stvarnu mogućnost sudjelovanja. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom — Konvencija u članku 24. priznaje pravo na uključivo obrazovanje i povezuje ga s pristupačnošću i razumnom prilagodbom. Primjer razumnog prilagođavanja pokazuje da uklanjanje konkretne prepreke nije privilegiranje učenika, nego način da pravo na obrazovanje bude stvarno ostvarivo.

Zaključak: Ako je prepreka ono što onemogućuje ravnopravno sudjelovanje, uklanjanje prepreke približava školu tezi i istodobno ostvaruje vrijednost stvarne ravnopravnosti.

Argument 3: Ravnopravno sudjelovanje koristi cijeloj zajednici.

Tvrdnja: Uključivanje različitih učenika može ojačati kvalitetu odnosa i osjećaj pripadnosti cijele školske zajednice.

Pretpostavka: Škola nije samo mjesto prijenosa znanja. Ona je i zajednica u kojoj učenici uče surađivati, slušati druge i živjeti s razlikama. Ako dio učenika stalno ostaje izvan zajedničkih aktivnosti, gubi se prilika da cijela skupina razvija takve odnose.

Objašnjenje: Isključenost ne pogađa samo pojedinca. UNICEF navodi da uključivanje omogućuje učenicima različitih pozadina da uče i rastu zajedno, na korist svih. Novija UNICEF-ova istraživanja također naglašavaju da uključivo okruženje omogućuje djeci da sudjeluju, uče i napreduju.

Potkrijepa: UNICEF – Inclusive education — UNICEF navodi da su djeca s invaliditetom među skupinama koje se najčešće suočavaju s preprekama pristupu obrazovanju, uključujući diskriminaciju, stigmu i neadekvatno organizirane školske usluge. Primjer pokazuje da problem nije nužno u djetetu, nego i u načinu na koji je školsko okruženje uređeno; zato uklanjanje prepreke povećava stvarnu mogućnost sudjelovanja. UNICEF Innocenti – Learning is for Everyone (2026) — Izvor daje relevantan kontekst za procjenu argumenta i pokazuje kako se navedena tvrdnja može razumjeti u širem društvenom okviru.

Zaključak: Ako uključivanje povećava mogućnost da svi članovi škole sudjeluju i razvijaju odnose, ono podupire tezu i pokazuje zašto je stvarna ravnopravnost vrijednost koja koristi cijeloj zajednici.

O–V–P afirmacije

Objekt: mogućnost sudjelovanja učenika u školskim aktivnostima.

Vrijednost: stvarna ravnopravnost.

Pretpostavka: zajednica je pravednija kada članovi imaju stvarnu, a ne samo formalnu mogućnost sudjelovanja.

NEGACIJA

Definicija: Dobrobit cijele školske zajednice znači da odluke trebaju voditi računa o različitim učenicima, njihovim potrebama i ograničenim mogućnostima škole.

Kriterij: Zaštita i dobrobit školske zajednice

Zašto imamo kriterij? Što kriterij omogućuje u debati? Omogućuje sucu i objema stranama da vide koja je vrijednost presudna za procjenu teze i argumenata.
Pozitivan Čemu želimo težiti? Želimo težiti školskoj zajednici u kojoj odluke uzimaju u obzir različite učenike, njihove potrebe i ograničene mogućnosti škole.
Topikalan Kako je povezan s tezom? Povezan je s tezom jer određuje treba li ravnopravno sudjelovanje uvijek imati prednost pred drugim potrebama i ograničenjima škole.
Konkretan Kako znamo što točno vrednujemo? Dobrobit se procjenjuje prema tome štiti li odluka različite učenike, povjerenje, pravednost i razumno korištenje školskih resursa.
Dostižan Može li zajednica težiti toj vrijednosti? Može se težiti ravnoteži između uključivanja, različitih potreba i dostupnih resursa, bez zahtjeva za savršenim rješenjem.
Relevantan Kako je povezan s argumentima? Argumenti ispituju granice teze, opravdanost različitog postupanja i ograničenost resursa, pa svi neposredno testiraju dobrobit cijele zajednice.
1. Definicija kriterija Što točno znači vrijednost? Dobrobit cijele školske zajednice znači da odluke trebaju voditi računa o različitim učenicima, njihovim potrebama i ograničenim mogućnostima škole.
2. Zašto je važan globalno? Zašto je ta vrijednost važna izvan ove konkretne teze? Svaka zajednica mora procjenjivati odluke i prema tome kako djeluju na različite članove, a ne samo na pojedinca ili jednu skupinu.
3. Zašto je važan za tezu? Zašto baš ova vrijednost treba odlučiti ovu debatu? Kriterij omogućuje negaciji da pokaže da teza nije apsolutna: ravnopravno sudjelovanje treba vrednovati zajedno s dobrobiti cijele školske zajednice.
Veza s argumentima Koje argumente kriterij omogućuje vrednovati? Ravnopravno sudjelovanje ne znači da je svaka aktivnost korisna za svakoga; različito postupanje može stvoriti nove osjećaje nepravde; resursi škole su ograničeni.

Napomena: U Karl Popper vrijednosnoj debati kriterij je vrijednost prema kojoj uspoređujemo posljedice i odlučujemo koja strana bolje dokazuje tezu; nije plan ni način provedbe.

Argument 1: Ravnopravno sudjelovanje ne znači da je svaka aktivnost korisna za svakoga.

Tvrdnja: Omogućiti učenicima ravnopravno sudjelovanje ne znači tvrditi da je svaka školska aktivnost jednako korisna ili zanimljiva svakom učeniku.

Pretpostavka: Učenici imaju različite interese, sposobnosti i potrebe. Škola zato može osigurati pristup aktivnosti bez pretpostavke da svi moraju sudjelovati na isti način ili da svaka aktivnost mora biti prilagođena svakoj osobi u svakoj okolnosti.

Objašnjenje: UNESCO uključivanje opisuje kao stvaranje pravednih mogućnosti za sve učenike uz prepoznavanje različitih potreba. UNICEF također naglašava da uključivanje znači uklanjanje prepreka, ali ne znači prisiljavati svako dijete na sudjelovanje u svakoj aktivnosti.

Potkrijepa: UNESCO – Inclusion in education — UNESCO uključivanje povezuje s prepoznavanjem i uklanjanjem fizičkih, društvenih i institucionalnih prepreka koje učenicima otežavaju puno sudjelovanje. To je važno za argument jer pokazuje da jednaka formalna ponuda aktivnosti nije dovoljna ako različiti učenici zbog okolnosti nemaju jednake stvarne mogućnosti. UNICEF – Creating positive and inclusive ways of working — UNICEF izričito razlikuje uključivanje od prisiljavanja na sudjelovanje: cilj je osigurati da svatko može sudjelovati ako želi, uz uvažavanje različitih potreba i sposobnosti. Kao konkretan primjer navodi se dostupnost prostora i aktivnosti učenicima s invaliditetom, što neposredno ilustrira što znači stvarna mogućnost sudjelovanja.

Zaključak: Ako ravnopravno sudjelovanje znači stvarnu mogućnost, a ne obvezno sudjelovanje u svakoj aktivnosti, tada ovaj argument određuje razumnu granicu teze i podupire kriterij dobrobiti cijele školske zajednice.

Argument 2: Različito postupanje može stvoriti nove osjećaje nepravde.

Tvrdnja: Različito postupanje može biti opravdano, ali samo kada postoji stvarna i relevantna razlika koja takvo postupanje objašnjava.

Pretpostavka: Ako učenici vide da se nekima stalno daju posebna pravila bez jasnog razloga, mogu zaključiti da zajednica ne primjenjuje pravila nepristrano. Zato prilagodba mora biti vezana uz konkretnu prepreku, a ne uz proizvoljnu procjenu.

Objašnjenje: UN-ov okvir o jednakosti i nediskriminaciji razlikuje opravdanu razumnu prilagodbu od diskriminacije i naglašava potrebu da se konkretna situacija osobe uzme u obzir. UNESCO uključivanje također polazi od uklanjanja stvarnih prepreka, a ne od proizvoljnog različitog tretmana.

Potkrijepa: UNESCO – Inclusion in education — UNESCO uključivanje povezuje s prepoznavanjem i uklanjanjem fizičkih, društvenih i institucionalnih prepreka koje učenicima otežavaju puno sudjelovanje. To je važno za argument jer pokazuje da jednaka formalna ponuda aktivnosti nije dovoljna ako različiti učenici zbog okolnosti nemaju jednake stvarne mogućnosti. Opći komentar br. 6 o jednakosti i nediskriminaciji — Odbor za prava osoba s invaliditetom objašnjava da jednakost i nediskriminacija ne znače slijepo jednako postupanje u svakoj situaciji, nego i obvezu uklanjanja prepreka i osiguravanja razumne prilagodbe. To podupire razlikovanje opravdane prilagodbe od proizvoljne povlastice.

Zaključak: Ako se različito postupanje može opravdati samo relevantnom preprekom, tada kriterij dobrobiti cijele zajednice zahtijeva zaštitu povjerenja i osjećaja pravednosti među svim učenicima; time se argument povezuje i s tezom i s kriterijem.

Argument 3: Resursi škole su ograničeni.

Tvrdnja: Skolski resursi nisu neograničeni, pa svaka prilagodba mora biti promatrana u odnosu prema drugim važnim potrebama učenika.

Pretpostavka: Pravednost ne znači ostvariti svaku moguću prilagodbu bez obzira na cijenu. Ako bi jedno rješenje ozbiljno onemogućilo drugu osnovnu potrebu, potrebno je usporediti vrijednosti i posljedice.

Objašnjenje: Konvencija o pravima osoba s invaliditetom priznaje pravo na razumnu prilagodbu, ali ostvarivanje prava događa se unutar sustava koji mora osigurati uključivo obrazovanje i potrebnu podršku. UNICEF također naglašava da uključivanje zahtijeva ulaganja i promjene na razini škole i sustava.

Potkrijepa: UNICEF – Inclusive education — UNICEF navodi da su djeca s invaliditetom među skupinama koje se najčešće suočavaju s preprekama pristupu obrazovanju, uključujući diskriminaciju, stigmu i neadekvatno organizirane školske usluge. Primjer pokazuje da problem nije nužno u djetetu, nego i u načinu na koji je školsko okruženje uređeno; zato uklanjanje prepreke povećava stvarnu mogućnost sudjelovanja. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom — Konvencija u članku 24. priznaje pravo na uključivo obrazovanje i povezuje ga s pristupačnošću i razumnom prilagodbom. Primjer razumnog prilagođavanja pokazuje da uklanjanje konkretne prepreke nije privilegiranje učenika, nego način da pravo na obrazovanje bude stvarno ostvarivo. UNICEF – Learning is for Everyone (2026) — UNICEF-ovo istraživanje u više država pokazuje da isključenost nije neizbježna te da se uključivanje može poboljšati prepoznavanjem potreba učenika, promjenama obrazovnih sustava i odgovarajućim resursima. Primjer je važan jer pokazuje da se prepreke mogu mijenjati na razini sustava, a ne samo očekivanjem da se učenik sam prilagodi.

Zaključak: Ako su resursi ograničeni, negacija mora pokazati da dobrobit cijele školske zajednice zahtijeva usporedbu potreba, a ne automatsko davanje prednosti svakoj pojedinačnoj prilagodbi. Time argument izravno povezuje tezu s kriterijem dobrobiti cijele zajednice.

O–V–P negacije

Objekt: organizacija školskih aktivnosti.

Vrijednost: dobrobit cijele školske zajednice.

Pretpostavka: pravedna odluka mora uzeti u obzir različite potrebe i ograničene resurse.

  • POBIJANJE

Afirmacija prema negaciji: Ako škola zbog ograničenih resursa ne može ukloniti svaku prepreku, to ne znači da prepreke nisu važne. Ključno je pokazati kada prepreka nekome onemogućuje stvarno sudjelovanje.

Negacija prema afirmaciji: Ravnopravnost ne znači da svaki učenik mora dobiti potpuno istu vrstu prilagodbe. Afirmacija mora pokazati zašto je konkretna razlika relevantna i kako doprinosi kriteriju.

  • UNAKRSNO ISPITIVANJE

Afirmacija: Ako je učenik pozvan, ali fizički ne može ući, je li stvarno sudjelovao? Treba li formalno jednako pravilo imati prednost pred stvarnom mogućnošću sudjelovanja? Kada je različito postupanje opravdano?

Negacija: Treba li svaka razlika među učenicima dovesti do različitog postupanja? Kako znamo da je prilagodba stvarno potrebna? Što ako su resursi ograničeni?

  • USPOREDBA ZNAČAJA

Sudac uspoređuje ozbiljnost posljedice, broj pogođenih, trajanje, mogućnost popravljanja, vjerojatnost i povezanost s kriterijem. Afirmacija treba pokazati da je gubitak stvarne pripadnosti i sudjelovanja ozbiljniji od neugodnosti ili troška prilagodbe. Negacija treba pokazati da dobrobit cijele zajednice i ograničeni resursi mogu imati veći značaj u situacijama u kojima prilagodba stvara velike troškove ili sukob s drugim važnim potrebama.

  • ZAKLJUČAK

Središnje pitanje nije treba li svima dati potpuno isto, nego što je potrebno učiniti da svi članovi zajednice mogu stvarno sudjelovati. Afirmacija pobjeđuje ako pokaže da stvarna ravnopravnost ima veći značaj od formalne jednakosti. Negacija pobjeđuje ako pokaže da dobrobit zajednice, pravednost pravila i ograničenost resursa mogu opravdati drugačiji prioritet.

  • IZVORI I DODATNO ČITANJE

Metodološka napomena: Slučaj je vrijednosno konstruiran za KP format i početnike. Učenici ne trebaju izrađivati plan provedbe politike; trebaju dokazivati zašto njihova vrijednost treba imati prednost.

Debatni blog je napisan u sklopu projekta „Debatiraj lokalno, misli globalno“, koji Hrvatsko debatno društvo provodi u partnerstvu s OŠ Mladost i OŠ Zapruđe, uz financijsku potporu u sklopu EU projekta GEAR UP!, kroz javni poziv Grada Zagreba. Projekt GEAR UP! sufinanciran je sredstvima Europske unije iz programa DEAR.