Dok odbrojavamo dane do 12. siječnja 2025., Hrvatska ulazi u završnicu predsjedničkih izbora. Pred nama je drugi krug u kojem se suočavaju dva vrlo različita kandidata, a građani imaju priliku odabrati smjer u kojem žele vidjeti ovu važnu instituciju.

Uloga predsjednika: Što zapravo biramo?

Iako funkcija predsjednika nije povezana s izvršnim ovlastima Vlade, ona je daleko od simbolične. Prema Ustavu Republike Hrvatske, predsjednik ima značajnu ulogu u nekoliko ključnih područja:

Vanjska politika:

Predsjednik je glas Hrvatske na međunarodnoj sceni, predstavljajući zemlju na sastancima s drugim državnicima i organizacijama.

Sigurnost:

Kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik ima važnu ulogu u donošenju strateških odluka o sigurnosti,
 uz napomenu da je njegova važnost u odlučivanju o oružanim snagama najvažnija tijekom ratnog stanja.

Politička stabilnost:

 Predsjednik imenuje mandatara za sastavljanje Vlade, ima pravo sazivati tematske sastanke Vlade,
nakon raspuštanja Sabora raspisuje parlamentarne izbore.

Moralno vodstvo:

Predsjednik često postavlja ton javne rasprave o društvenim i političkim pitanjima.

Iako se ponekad čini da je predsjednička funkcija prvenstveno ceremonijalna, iskustva drugih europskih država pokazuju kako predsjednik može imati značajan utjecaj na smjer razvoja zemlje i njezin međunarodni ugled, čak i bez značajnih/izravnih izvršnih ovlasti. 

Možemo početi od naših susjeda Slovenaca i predsjednika Danila Türka, čije je predsjedništvo od 2007. do 2012. godine postavilo visoke standarde za ulogu predsjednika u parlamentarnoj demokraciji. Türk je svojim bogatim diplomatskim iskustvom, posebno kao pomoćnik glavnog tajnika UN-a za političke poslove, koristio ceremonijalno predsjedništvo kao platformu za jačanje slovenske međunarodne pozicije. Njegov fokus na pitanja klimatskih promjena i međunarodne sigurnosti pokazao je kako predsjednik može podići profil svoje zemlje daleko iznad njezine geografske veličine.

Irska nam pruža dva izvanredna primjera ovakvog pristupa predsjedničkoj funkciji. Mary Robinson, koja je služila kao predsjednica od 1990. do 1997. godine bila je prva žena na toj poziciji, Robinson je iskoristila predsjedništvo pretvorivši ga u snažan glas za društvene promjene. Njezin rad na pitanjima socijalne jednakosti i ženskih prava pomogao je značajnoj transformaciji Irske, a postavio je i temelje za njezinu kasniju utjecajnu ulogu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava. Njezin nasljednik, trenutačni predsjednik Michael D. Higgins, nastavio je graditi na tom naslijeđu. Kao pjesnik, sociolog i političar, Higgins je svojim jedinstvenim pristupom koji kombinira kulturnu diplomaciju s zagovaranjem ljudskih prava, dodatno ojačao irski međunarodni ugled.

Njemačko iskustvo s predsjednikom Joachimom Gauckom (2012.-2017.) također je primjer pozitivne uloge. Gauck je kao bivši luteranski pastor i aktivist protiv komunizma u Istočnoj Njemačkoj, u predsjedništvo unio duboko razumijevanje vrijednosti slobode i demokracije. Njegov osobni životopis i moralni autoritet dali su posebnu težinu njegovim istupima o europskom identitetu i vrijednostima, posebno u vrijeme kada se Europa počela suočavati s rastućim nacionalizmom i procesima slabljenja integracije.

Iz ovih primjera možemo vidjeti da predsjednički izbori nisu samo izbor između dva kandidata – oni su izbor smjera u kojem želimo vidjeti razvoj ove važne institucije, i izbor “glasa” kojim želimo da Hrvatska progovara na međunarodnoj razini.

Kandidati: Tko su ljudi koji žele biti na čelu države?

U drugom krugu, birači će odlučivati između dva kandidata od kojih svatko donosi svoju viziju predsjedničke funkcije:

Liječnik, znanstvenik i bivši ministar obrazovanja. Primorac je svoju kampanju izgradio oko ideje modernizacije Hrvatske, stavljajući obrazovanje, inovacije i znanost u središte svojih prioriteta. Njegov stil kampanje bio je smiren, fokusiran na konkretne prijedloge i naglašavanje nacionalnih vrijednosti. Predstavljao se kao figura koja povezuje znanstveni napredak s tradicionalnim.

Aktualni predsjednik, poznat po direktnom i često kontroverznom stilu komunikacije. Tijekom svog prvog mandata Milanović je izazivao reakcije i kod pristaša i kod kritičara. Njegov pristup međunarodnoj politici isticao je Hrvatsku kao odlučnog partnera unutar EU-a i NATO-a, dok je na domaćem planu naglašavao važnost građanskih prava, demokratskih vrijednosti i slobode govora. Kampanju za drugi mandat vodi pod motom kontinuiteta i „ostvarenih rezultata.”

Poruke kampanje: Slogani koji definiraju izbore

U političkim kampanjama, slogani nisu samo riječi – oni su koncentracija ideja i vrijednosti koje kandidati žele prenijeti biračima. Dragan Primorac i Zoran Milanović predstavili su različite poruke, nastojeći mobilizirati svoje biračko tijelo i oblikovati percepciju svoje kandidature.

Zoran Milanović: “Predsjednika za predsjednika”

Milanovićev slogan predstavlja kontinuitet i iskustvo s jasnom porukom da je on već pokazao što može kao predsjednik. Ključne ideje uključuju:

Povjerenje:

 Isticanjem riječi “predsjednik”, Milanović apelira na povjerenje birača u svoje iskustvo i dosadašnji rad.
Poruka je jasna: “Zašto birati novog kad već imate dokazanog lidera?”

Stabilnost:

Kampanja promovira ideju dosljednosti i nastavka smjera politike koji, prema Milanovićevim pristašama,

štiti interese građana i jača demokratske vrijednosti.

Samouvjerenost:

Slogan sugerira sigurnost u vlastite sposobnosti, a time i pozicioniranje Milanovića
kao odlučnog lidera koji razumije izazove funkcije predsjednika.

 Na službenoj stranici, Milanović otvoreno kritizira HDZ i njihove afere, koristeći fraze poput:

  • “Normalno, doprinos domovini je kada se ne laže i ne potkrada,” čime aludira na brojne korupcijske skandale povezane s vladom HDZ-a.
  • “Normalno, treba nam državni, a ne režimski odvjetnik,” što opet aludira na aferu izbora Glavnog državnog odvjetnika.
  • “Normalno, problem zdravstva nije samo Mali nego i Veliki,” čime aludira na posljednju aferu vezanu uz bivšeg ministra zdravstva.

Ove izjave Milanovićeve kampanje jasno naglašavaju razliku između njega i HDZ-a, pozicionirajući ga kao oponenta korupcije i političke instrumentalizacije institucija.

Dragan Primorac: “Za novog predsjednika koji ujedinjuje”

Primorčev slogan fokusira se na tri glavne poruke:

Promjena:

Korištenjem riječi “novog”, Primorac se pozicionira kao svjež izbor u odnosu na dosadašnje političko stanje.
Time cilja na birače koji su nezadovoljni trenutačnim  vodstvom i traže moderniji pristup predsjedničkoj funkciji.

Jedinstvo:

Fraza “koji ujedinjuje” ne samo da sugerira njegovu namjeru premošćivanja političkih, regionalnih i društvenih podjela,
već implicitno proziva Milanovića, čiji su javni nastupi i izjave tijekom mandata često polarizirali javnost.
Bilo kroz oštre komentare u unutarnjoj politici ili kontroverzne izjave na međunarodnoj sceni, Milanović je
mnogima simbol podjela. Primorčev slogan tako nastoji ponuditi alternativu – smireniju i okupljajuću viziju predsjedničke funkcije

Pozitivnost i progresivnost:

Kampanja naglašava modernizaciju kroz znanost, obrazovanje i inovacije, dok ostaje u okvirima tradicionalnih vrijednosti.

 Na službenoj stranici, Milanović otvoreno kritizira HDZ i njihove afere, koristeći fraze poput:

  • “Normalno, doprinos domovini je kada se ne laže i ne potkrada,” čime aludira na brojne korupcijske skandale povezane s vladom HDZ-a.
  • “Normalno, treba nam državni, a ne režimski odvjetnik,” što opet aludira na aferu izbora Glavnog državnog odvjetnika.
  • “Normalno, problem zdravstva nije samo Mali nego i Veliki,” čime aludira na posljednju aferu vezanu uz bivšeg ministra zdravstva.

Ove izjave Milanovićeve kampanje jasno naglašavaju razliku između njega i HDZ-a, pozicionirajući ga kao oponenta korupcije i političke instrumentalizacije institucija.

Na njegovoj službenoj stranici, kampanja dodatno pojašnjava ove ideje. Naglasci na “vrijednostima za budućnost” i “hrvatskoj modernosti” reflektiraju viziju u kojoj se globalna perspektiva povezuje s nacionalnim identitetom. Primorčeva retorika cilja na birače koji žele pragmatičnog lidera s fokusom na rezultate.

Retorika kandidata

U doba društvenih mreža i 24-satnog medijskog ciklusa, politička komunikacija doživjela je dramatičnu transformaciju. Trenutačna predsjednička kampanja u Hrvatskoj jasno ilustrira kako se političari prilagođavaju novoj stvarnosti “ekonomije pažnje” (attention economy), gdje je najveći izazov privući i zadržati pozornost birača u moru informacija. U neku ruku, posebno u predsjedničkim izborima ovo je i razumljivo, jer na temi unapređenja odnosa sa Fidžijem – funkciji koja je jedna od rijetkih stvarnih ovlasti koje predsjednik ima, nitko nikad nije dobio ni jedan dodatni glas, a vjerojatno ni minutu u medijima,

Dva predsjednička kandidata, Zoran Milanović i Dragan Primorac, i u odnosu na ovu stvarnost predstavljaju različite pristupe izazovima “ekonomije pažnje”. Milanović je razvio komunikacijski stil koji prilično dobro odgovara zahtjevima moderne medijske scene. Njegove živopisne izjave poput “Premijer riga vatru kao plameni jazavac” ili “Vidim da na mene šalje svoje suradnike. Šalji, brate, barem lavove, a ne pudlice s protezama” djeluju kao da su namjerno oblikovane za viralnost na društvenim mrežama. Ove metaforički bogate, često provokativne izjave, garantiraju medijsku pokrivenost i dijeljenje na društvenim platformama, što mu osigurava kontinuiranu prisutnost u javnom prostoru.

S druge strane, Primorac se bori s izazovima ekonomije pažnje na drugačiji način. Njegov pokušaj da privuče pažnju “zasukavanjem rukava” na konferenciji za medije i izazivanjem Milanovića na “dvoboj” pokazuje kako i tradicionalniji političari prepoznaju potrebu za stvaranjem “medijskih trenutaka”. Međutim, ovi pokušaji često djeluju neprirodno upravo zato što nisu usklađeni s njegovim primarnim imidžem akademika i stručnjaka.

Ova dinamika otkriva širi trend u političkoj komunikaciji – sve veću tenziju između potrebe za privlačenjem pažnje i održavanjem predsjedničkog dostojanstva. U svijetu gdje se političke poruke natječu s beskrajnim tokom zabavnog sadržaja, političari su prisiljeni balansirati između dvije oprečne potrebe: potrebe za “viralnošću” koja osigurava vidljivost i potrebe za održavanjem vjerodostojnosti koju zahtijeva predsjednička funkcija.

Milanović je pronašao svoju nišu u ovoj novoj realnosti kroz osebujan stil koji mu osigurava stalnu medijsku prisutnost, iako ponekad prema nekima na račun „srozavanja digniteta funkcije“. Njegove izjave prije kampanje poput “puzajući državni udav” i reference na „plamene jazavce“ i “luft madrace” postale su viralni sadržaj koji je dominirao medijskim prostorom, a slično je nastavio i u kampanjii s epitetima kao što su „stanokradica“.

Primorac, pak, pokušava pronaći ravnotežu između akademske ozbiljnosti i potrebe za medijskom atraktivnošću, što često rezultira komunikacijom koja djeluje proračunato i neautentično.

Ovaj kontrast između dva pristupa postavlja važno pitanje o budućnosti političke komunikacije u Hrvatskoj, a i demokracijama generalno: kako pomiriti potrebe ekonomije pažnje s potrebom za ozbiljnom političkom raspravom? Dok se približavamo drugom krugu izbora, ovo pitanje postaje sve relevantnije, posebno u kontekstu predsjedničke funkcije koja tradicionalno zahtijeva određenu dozu državničkog dostojanstva.

Za birače, ova situacija predstavlja poseban izazov – moraju razlučiti između stila komunikacije i stvarnog sadržaja političkih poruka. U demokratskom društvu, kvaliteta javne rasprave ključna je za donošenje informiranih odluka, posebno kada je riječ o važnim izborima poput predsjedničkih. Kako se približavamo izborima 12. siječnja, vrijedi razmotriti kako možemo kvalitetnije pratiti i analizirati političku komunikaciju kandidata.

U današnjem medijskom okruženju, gdje dominira ekonomija pažnje, građani se suočavaju s posebnim izazovom – kako razlikovati suštinu od forme, kako prepoznati stvarne argumente iza retoričkih figura? Kada Milanović koristi živopisne metafore poput “plamenog jazavca”, ili kada Primorac pokušava stvoriti medijske trenutke poput “zasukavanja rukava”, važno je znati kako pronaći stvarnu političku poruku iza tih komunikacijskih strategija.

Kvalitetno praćenje političke debate zahtijeva specifične vještine kritičkog mišljenja. To uključuje sposobnost prepoznavanja kvalitetnih argumenata, razlikovanja činjenica od retoričkih figura, te kritičke analize iznesenih stavova. Ove vještine postaju posebno važne u kontekstu predsjedničkih izbora, gdje birači moraju procijeniti ne samo komunikacijski stil kandidata, već i njihove stvarne stavove i planove.

Predstojeće sučeljavanje može se promatrati kao prilika za primjenu ovih analitičkih vještina. Umjesto da se fokusiramo samo na retorička nadmudrivanja ili efektne izjave, možemo obratiti pažnju na kvalitetu argumenata, povezanost tvrdnji s dokazima, i stvarni sadržaj političkih poruka. Ovakav pristup omogućuje biračima da naprave informiran izbor baziran na suštini, a ne samo na formi političke komunikacije.

Zato vas pozivamo da prije svoje odluke:

 Kada pratite izjave kandidata, posebno je važno razlikovati kako nešto govore od onoga što zapravo govore. Milanovićeve živopisne metafore poput ili Primorčevi pokušaji stvaranja medijskih trenutaka poput “zasukavanja rukava” su komunikacijske strategije. Vaš zadatak je “prevesti” te izjave u konkretne političke poruke i stavove. Zapitajte se: Što kandidat zapravo želi reći ovom izjavom? Koji je stvarni politički stav ili prijedlog iza ove retoričke figure?

Nemojte se zadovoljiti samo tvrdnjama – tražite argumente koji ih podupiru. Kada kandidat iznese neku tvrdnju, obratite pažnju na dokaze koje pruža. Jesu li ti dokazi relevantni? Jesu li dovoljni da podupru tvrdnju? Posebno je važno razlikovati činjenične tvrdnje (koje se mogu provjeriti) od vrijednosnih sudova (koji izražavaju osobno mišljenje). Na primjer, kada kandidat govori o tome da će podržati borbu protiv korupcije, ima li konkretne podatke, korake ili primjere iz karijere koji podupiru njegove tvrdnje?

Politička komunikacija nije samo ono što se kaže u jednom trenutku – važno je pratiti konzistentnost stavova tijekom cijele kampanje. Pratite, pamtite ili guglajte ključne izjave i stavove kandidata i uspoređujte ih tijekom vremena. Mijenjaju li se njihovi stavovi ovisno o publici ili situaciji? Jesu li njihove izjave u skladu s njihovim ranijim djelovanjem? Ovo je posebno važno u kontekstu predsjedničke funkcije koja zahtijeva stabilnost i dosljednost u zastupanju državnih interesa.

Svaku izjavu i obećanje kandidata treba promatrati kroz prizmu stvarnih ovlasti predsjedničke funkcije. Kada kandidat nešto obeća ili predloži, zapitajte se: Je li to nešto što predsjednik stvarno može napraviti? Spada li to u predsjedničke ovlasti? Kako se to uklapa u ustavnu ulogu predsjednika u vanjskoj politici, obrani i očuvanju političke stabilnosti?

Dugoročno gledano, razvoj kritičkog mišljenja i sposobnosti kvalitetne analize političke komunikacije ključan je za unapređenje političke kulture. Stvaranjem uvjeta gdje se više cijeni argumentirana rasprava nego površna retorika možemo očekivati i kvalitetniju političku komunikaciju koja uspješno balansira između potreba ekonomije pažnje i potrebe za suštinskom političkom raspravom. To je posebno važno za predsjedničku funkciju koja, kao što smo vidjeli iz ranijih primjera uspješnih predsjednika, zahtijeva sposobnost artikuliranja važnih društvenih pitanja na način koji nadilazi dnevnopolitičke sukobe.