U ponedjeljak, 15. siječnja održana je druga Spikaonica na temu UPRAVLJANJA VREMENOM I STRESOM u sklopu projekta Solidarno o mentalnom zdravlju.  Panelistice ove Spikaonice bile su Josipa Sivrić iz Društva za psihološku pomoć i Mia Pepeonik iz Centra za zdravlje mladih.

Upravljanje vremenom, vještina koja se razvija kroz iskustvo, sastoji se od niza drugih vještina, uključujući prioritiziranje, procjenu vremena i planiranje obaveza, ali i kvalitetnog odmora. Dakle, radi se o kombinaciji vještina koje učimo kroz vrijeme. Josipa Sivrić, psihologinja iz Društva za psihološku pomoć, naglašava da ova kombinacija vještina direktno utječe na kvalitetu života, posebno ako nismo svjesni njezine važnosti jer manjak organizacije može uzrokovati povećane razine stresa, smanjenu produktivnost i opće nezadovoljstvo.

Nagomilavanje obaveza često dovodi do kaotičnog rasporeda. Tako odgađanje zadatka stvara napetost i onemogućava pravi odmor. Vjerojatno ste se već našli u situaciji gdje je pred vama bio zadatak koji vam je stvarao određenu razinu napetosti, a niste bili motivirani za njegovo obavljanje, no ipak ste o tome neprestano razmišljali. Ta zabrinutost se postupno nagomilava, čak i kada pokušavate odmoriti, jer negdje u pozadini uvijek tinja misao o zadatku kojeg već neko vrijeme odgađate. Ova dinamika često dovodi do trenutka kada se suočavate s prevelikim brojem obaveza u jednom danu, prisiljavajući vas da satima radite neprekidno, uz prekomjernu konzumaciju kofeina i nedostatak adekvatne prehrane. Posljedično, cijeli vaš bioritam dovodite u disbalans. To je sažetak tema kojima smo se bavile na ovoj Spikaonici. 

Mladi se često suočavaju s izazovima upravljanja vremenom koje njihovi roditelji nisu doživjeli na svojoj koži. Sa sveprisutnom tehnologijom i konstantnim izvorima distrakcija, odrastanje u digitalnom dobu stavlja dodatan pritisak na njihovu sposobnost organizacije.

„U sporedbi s time kako pričaju stariji imam dojam da je generalno opseg zadataka koji se događa, ritam života, nekako trenutno ubrzaniji. Definitivno i to utječe na to da nam se teže snaći sa svime time što nam dolazi. Zadataka je puno. Radna mjesta su čak, imam dojam, manje strukturirana, imamo više zadataka, svime se bavimo, a očekivanja su visoka. Tako da malo je teško u svemu tome se snaći“ – Mia Pepeonik, Centar za zdravlje mladih

Važno je naglasiti čimbenike koji doprinose težoj organizaciji vremena kod mladih, uključujući tehnološke distrakcije i društveni pritisak. Različiti faktori, poput društvenih mreža i stalnog pristupa informacijama, mogu otežati održavanje koncentracije.

„Ono što bih ja dodatno naglasila, što ja često viđam u razgovoru s mladima je taj neki pritisak da sve mora biti organizirano i savršeno. Nekako mi se čini da su to nerealne slike. Zapravo si treba osvijestiti da to u većini slučajeva nije moguće“ poručuje Josipa.

Mladi često nisu svjesni alata i tehnika koje im stoje na raspolaganju, što može rezultirati neefikasnim rasporedima i nedostatkom produktivnosti. Učenje vještina upravljanja vremenom trebalo bi biti ključno u sustavu obrazovanja, ali je, nažalost, često nedovoljno naglašeno, pa smo panelistice upitale za savjete oko organizacije obaveza.

Različite osobe pronalaze odgovarajuće metode upravljanja vremenom prema svojim individualnim potrebama i preferencijama. Nekima odgovara korištenje planera, dok drugi radije koriste digitalne alate poput Google kalendara ili drugih aplikacija za praćenje obaveza. Međutim, važno je usvojiti opća pravila kao što su jasne faze rada i odmora, kao i pravilno postavljanje ciljeva.

„Ako idemo raditi, treba uzimati faze kada radimo i faze kada uzimamo pauze. Pri tome pauze neka stvarno budu pauze, onda da to ne bude pauza kada se hvatamo mobitela. Kada je pauza neka to bude opuštajuća aktivnost“ poručuje Mia.

Jedan od ključnih alata za učinkovito upravljanje vremenom je postavljanje SMART ciljeva. Ova akronim označava specifičnost, mjerljivost, ostvarivost, relevantnost i vremensko ograničenje. Specifičnost cilja pomaže u jasnom definiranju što želimo postići, dok mjerljivost pruža konkretnu metriku za praćenje napretka. Ostvarivost postavlja ciljeve koji su realni i izvedivi, a relevantnost osigurava da su ciljevi usklađeni s ukupnim planovima i vrijednostima. Vremensko ograničenje postavlja jasan rok za postizanje cilja, čime se povećava odgovornost.

Panelistice naglašavaju važnost odluke: ako odlučimo početi s nekim zadatkom sutra kako bismo ga stigli obaviti do idućeg tjedna, ne trebamo okrivljavati ako to ne ostvarimo već sljedeći dan. Problematično postaje kad konstantno odgađamo i time dodatno stvaramo stres. U takvim situacijama, postavljanje ciljeva može biti korisno jer kada vidimo da ostvarujemo postavljene ciljeve, osjećamo se zadovoljnije, a razina stresa se smanjuje. Razbijanje većih zadataka na manje dijelove, zajedno s nagrađivanjem nakon ostvarenja svakog cilja, pruža učinkovit pristup održavanju motivacije i smanjenju prokrastinacije.

Osvještavanje da motivacija nije uvijek prisutna i da prokrastinacija nije nužno lijenost može pomoći pojedincima da umanje krivnju koju mogu osjećati u fazama odmora. Ne bismo se trebali kriviti zato što trenutno nemamo dovoljno energije za posvetiti se određenom zadatku. Važno je zapamtiti da nismo strojevi, već ljudi, te da motivacija nije uvijek prisutna u istoj mjeri za sve što radimo.

Ipak, često se događa da nas preplavljuju negativne misli dok odmaramo, iako su u pravilu netočne. Postoji metoda koja podrazumijeva određivanje vremena tijekom dana kada se posvećujemo brigama. U takvim trenucima, kad nam se pojavi misao, jednostavno je privremeno zaustavimo i kažemo: ‘To ću riješiti u 18 sati’. Poput vještine organizacije vremena, ovo je vještina koju treba vježbati neko vrijeme. Naravno, brige će se pojavljivati tijekom cijelog dana, posebno u izrazito stresnim situacijama, no ovom metodom nastojimo istovremeno uživati u kvalitetnom odmoru i smirivati um unutar vremena koje smo odredili za brige. Također je važno razmišljati: ‘Ovo je sadašnja situacija. Osjećam se loše, ali to će proći.’

Vrijeme za brige pokazala se učinkovitom metodom i našoj panelistici Miji. Ponekad je korisno zapisati brige koje smo predodredili za određeno vrijeme kako ih ne bismo zaboravili. U 18 sati se potom intenzivno posvetimo tim brigama. „Koliko mislite da su te brige važne kad ih sagledavate s odmakom?“ – pita Mia. Neke od njih ostaju važne, pa se posvetimo rješavanju istih, ali većina onih misli koje su nam prolazile kroz glavu u to vrijeme, kad ih fokusiramo unutar vremena predviđenog za brige, više nisu tako intenzivne ili bitne.

Vizualno razgraničenje ili sistematiziranje kaosa u glavi ponekad se pokazuje kao korisno rješenje. Podjela briga u kategorije, s prepoznavanjem stvari koje se trenutno mogu riješiti ili nad kojima imamo kontrolu, te onih koje su izvan naše kontrole, pokazala se kao učinkovita tehnika umirivanja misli.

Na kraju smo pozvale panelistice da predstave rad svojih udruga, i tako informiraju mlade gdje mogu potražiti pomoć.

Primarna uloga Centra za zdravlje mladih je besplatno savjetovanje. Razlog kao što je ‘nije mi dobro, ne znam što je’ sasvim je validan razlog da svratite u Heinzelovu 62a i zatražite pomoć ako smatrate da je potrebno, poručuje Mia. Nakon obrade, odnosno prvog razgovora, razmatraju se opcije. Nudimo i neki oblik drop in-a, utorkom (od 9 do 11:30) i srijedom (od 17 do 20 sati) gdje ljudi mogu doći na razgovor od petnaestak minuta sa psihologom da bi se vidjelo koji je sljedeći korak najbolji za pojedinca.

Više informacija možete potražiti ovdje.

Društvo za psihološku pomoć udruga je koja uz savjetodavni rad djeluje i kao provoditelj programa izobrazbe za studente pomagačkih struka i povećanja kompetencija stručnjaka pomagačkih struka. Kroz Centar za djecu, mlade i obitelj Modus stručnjaci nude individualno savjetovanje i psihoterapiju za mlade i odrasle, parove, obitelji, ali i psihoedukativne radionice te edukacije u osnovnim i srednjim školama. Osim toga, DPP redovito izdaje brošure vezane uz različite teme mentalne higijene koje možete pronaći na njihovoj web stranici

Svi mi ponekad odgađamo stvari, osjećamo stres ili upadnemo u zamku neprestanog razmišljanja o zadacima. No, ključ je u tome da ne krivimo sebe previše. Nismo savršeni, i to je u redu. Bitno je postavljati realne ciljeve i slaviti male pobjede. Ako se suočavamo s nekim zadatkom koji nam baš i nije omiljen, podijelimo ga na manje dijelove i nagradimo sebe nakon svakog uspješno završenog djelića. Uz to, ne zaboravimo na zaslužene pauze koje nas mogu osvježiti i dati nam novu perspektivu. U konačnici, život nije sprint nego maraton ispunjen usponima i padovima. Ako naučimo upravljati vremenom na način koji odgovara nama, možemo stvoriti prostor za bolje razumijevanje sebe i poštedjeti se puno nepotrebnog stresiranja.

Ovu i ostale Spikaonice možete pogledati na našem YouTube kanalu.

🔛 Projekt “𝗦𝗼𝗹𝗶𝗱𝗮𝗿𝗻𝗲 𝘀𝗽𝗶𝗸𝗮𝗼𝗻𝗶𝗰𝗲” provodi grupa mladih (žena), uz financijsku podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije kroz program #EuropeanSolidarityCorps. Projekt provodimo u sklopu našeg programa #Zajedno.

Izvor teksta: Ivana Pavlović