Spikaonica: Anksioznost

Razgovarali smo o različitim aspektima anksioznosti, počevši od osnovnih karakteristika i simptoma, pružajući sudionicima priliku za produbljivanje razumijevanja ove teme.
Kada govorimo o simptomima anksioznosti, najviše je onih fizioloških poput stezanja u prsima, ukočenosti, nervoze, pojačanog znojenja, poteškoća u disanju i tako dalje. No, i misli igraju svoju ulogu u pojačavanju anksioznosti, pa često dolazi do katastrofiziranja i zamišljanja najgoreg mogućeg scenarija. Najizraženiji i najvažniji simptom odnosi se na ponašanje, a radi se o izbjegavanju. Ljudi su skloni izbjegavati situacije koje bi im mogle izazvati nelagodu, stoga Sandro ističe crticu iz vlastitog iskustva kao psihoterapeuta:

“U situaciji kad može birati između toga da uđe u neku situaciju koja mu stvara nelagodu i da ju izbjegne, da zapravo usvoji taj stav “zapravo ću se ić’ izborit’ s time” i ako to uspijemo kroz savjetovanje na neki način postić’, napravili smo puno jer kroz izbjegavanje se zapravo anksioznost održava.”

Budući da su fiziološki simptomi straha i anksioznosti isti Sandro je objasnio razliku. Ukratko, strah je ovdje i sada, a anksioznost je u budućnosti.

“Ako prelazite cestu i vidite neki kamion koji ide prema vama tad će vas uhvatit’ zapravo strah. Anksioznost više živi u budućnosti. Znači kada zamišljamo neku situaciju, nekakvu potencijalnu opasnost koja bi se mogla dogodit’ u budućnosti.”

Jedno od ključnih tema bilo je razlikovanje “normalne” i “patološke” anksioznosti. Razliku između zdrave i patološke anksioznosti Sandro objašnjava na primjerima pojavljivanja tjeskobe u specifičnim situacijama, poput školskih testova, usmenih odgovaranja i intervjua za posao. Uobičajena anksioznost pojavljuje se u situacijama koje bismo očekivali. Na primjer, ako se nalazimo u situaciji gdje moramo govoriti pred publikom, mozak odmah krene s razmišljanjem “što ako”. Što ako kažem nešto glupo, što ako nekoga nehotice uvrijedim – to su normalne misli koje prate anksioznost, i to je u redu.

Važno je naglasiti da se kod patološke anksioznosti ona može javiti čak i kada nismo izloženi određenoj situaciji. Na primjer, možda danima razmišljamo o tome kako će proći javni nastup ili nakon završetka događaja neprestano vrtimo misli poput “jesam li nešto zaboravio reći” ili “jesam li nešto rekao što nisam smio”. Sve te misli stvaraju nelagodu.

Jedan od ključnih pokazatelja zdrave anksioznosti je mogućnost upravljanja njome. Ako, primjerice, petnaest minuta prije izlaganja odlučimo javiti da ne možemo doći zbog bolesti, to bi značilo da anksioznost upravlja nama. No, ako smo u mogućnosti upravljati svojom anksioznošću, koristeći metode opuštanja i nošenja s nelagodom kako bismo održali javni govor – to je pozitivan znak.

Još jedan od simptoma patološke anksioznosti je strah od straha. Često se događa da kada osjetimo nelagodu, dodatno se preplašimo te nelagode jer očekujemo neku katastrofu. Tada osoba počinje reagirati na bilo koji tjelesni znak (primjerice srce nam zakuca brže što je sasvim normalno) kao na signal da će se nešto loše dogoditi. U takvim slučajevima, važno je potražiti pomoć i raditi na promjeni stava prema nelagodi kako bi se izbjegao začarani krug straha i anksioznosti.
Važno je napomenuti da besplatna pomoć za mlade u Gradu Zagrebu može biti pružena u Centru za zdravlje mladih. 

Potom smo se osvrnuli na slučajeve u kojima anksioznost supostoji s drugim poteškoćama mentalnog zdravlja. Kako se to najčešće odvija u praksi Sandro je objasnio na primjeru depresije. 

Anksioznost je često prisutan simptom u raznim smetnjama mentalnog zdravlja, osobito u depresiji. U depresivnim stanjima, anksioznost je često izraženija nego kod nekih specifičnih anksioznih poremećaja. Na primjer, osoba koja pati od depresije može doživljavati značajno veće teškoće pri odlasku u trgovinu i ulasku u interakcije s ljudima u usporedbi s osobom koja se bori sa socijalnom anksioznošću.

Isto tako, moguće je da osoba razvije depresivnost ako pati od određenog anksioznog poremećaja, kao što je već spomenuto, poput socijalne anksioznosti ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ako se poremećaji anksioznog spektra zanemaruju dugoročno mogu rezultirati depresijom. Patološka anksioznost izuzetno je iscrpljujuća, i ljudi koji se s njom bore dugi niz godina bez odgovarajuće pomoći i podrške često dođu do stadija kada jednostavno izgube volju za borbom. Odustaju od suočavanja s istim situacijama iznova i iznova, što može dovesti do stanja depresivnog spektra.

Kada je riječ o poremećajima mentalnog zdravlja, istraživanja ukazuju na značajan vremenski jaz od pojave prvih simptoma do trenutka kada osoba potraži pomoć, i to čak deset godina. Taj podatak naglašava nužnost daljnjeg otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju i aktivnog rada na pružanju odgovarajuće podrške mladima.

U tom kontekstu, Sandro je prenio praktične savjete i tehnike koje nude konkretne strategije za suočavanje s anksioznošću, istovremeno pružajući podršku drugima u njihovim izazovima. Povezivanje ovih aspekata stvara most između prepoznavanja problema i koraka prema pozitivnim promjenama, čineći pritom važnim kontinuitet razgovora o mentalnom zdravlju i prilagođavanje podrške prema potrebama zajednice.”

Kroz praktične savjete i tehnike, Sandro je pružio konkretne strategije za upravljanje anksioznošću te podršku drugima u njihovim izazovima. Evo nekoliko savjeta:

• Zdrave navike: dovoljna sna i kretanja, zdrava prehrana, dovoljan unos vode 

“Nemojte ih shvatit’ predoslovno da ako sad jedan dan niste imali nekakvu fizičku aktivnost da to znači da vam je život zapravo propao ili nešto nego ono da je okej imat’ neke dane kad jedemo neku lošu hranu, kad zapravo ne spavamo dovoljno ali da se generalno trudimo živjeti na taj način.” poručuje Sandro. 

• Tehnike disanja i tehnike opuštanja: dovoljno je 5 minuta vježbe dnevno da kroz dugoročni period vidimo napredak
• Mindfulness: trening pažnje ili “dopuštanje doživljaja koji nam se javljaju da budu tu bez da ih osuđujemo, prosuđujemo i da možemo odvratit’ pažnju od njih na nešto što je nama u tom trenutku važno. Jer ono što se javlja kod nelagode, ako se mi jako fokusiramo na nju ona samo bude jača i onda nam tu mindfulness zapravo pomaže da skrenemo pažnju.”
• Pisanje: može biti korisno kada imamo osjećaj da će nam glava eksplodirati od količine misli i brzine kojom se izmjenjuju.
  “Dok pišemo pale se drugačiji mehanizmi nego dok mislimo. Mozak jako voli skakat’ sa teme na temu i jako voli otići u nekakve katastrofe u četiri koraka. (…) proces pisanja je sporije nego što mozak može zapravo promišljat’ to kao da zapravo i usporava malo naš mozak i samim time nekako smo više u stvarnosti. Teže odemo u ove nekakve najtamnije scenarije. Tako da, kad vas muči nešto uzmite bilježnicu i pišite.” 

Ono što može biti korisno kako nama, tako i drugima, jest ako netko dođe k nama i primijetimo da je nervozan, preplašen ili zabrinut, možemo postaviti pitanje: “Što je najgore što se može dogoditi?” Ljudi obično brzo odgovore s negativnim scenarijima poput pada na ispitu ili poslovnog neuspjeha. Ove misli obilježava katastrofizacija, i važno je sugovornika pokušati približiti stvarnosti. 

Nakon toga, možemo pitati: “Što možeš poduzeti ako se to stvarno dogodi?” Ovo nam omogućuje da zajedno razmotrimo kako bi se osoba mogla nositi s mogućim izazovima. Drugi pristup nakon pitanja o najgorem scenariju je pitati: “Što je najbolje što se može dogoditi?”
Sagledavanjem dvije krajnosti, možemo realno procijeniti vjerojatnost između njih. Vjerojatno ćeš biti nervozan jer ti je stalo, vjerojatno ćeš pogriješiti jer si čovjek i taj mindset neće magično ukloniti svaku nelagodu, ali će olakšati jer će nas iz najgoreg scenarija vratiti u realnost. 

Na kraju krajeva, kako je Sandro sročio “Samo psihopati i mrtvi ljudi zapravo ne doživljavaju anksioznost” zato je jako važno upoznati i izložiti se anksioznosti. Nitko nije pošteđen jer kada ne znamo što nas očekuje, anksioznost pronalazi svoj put.

Iako je panel završen, potreba za razgovorom o anksioznosti među mladima ostaje. Informacije i savjeti izneseni tijekom ove online rasprave predstavljaju dragocjen resurs u kontekstu mentalnog zdravlja mladih. Nastavak dijaloga o anksioznosti ključan je za stvaranje podržavajuće i informirane zajednice zato te pozivamo da nam se pridružiš već u siječnju na drugoj Spikaonici posvećenoj upravljanju vremenom (i stresom).

Cijelu Spikaonicu možete pogledati ovdje.

Ostale Spikaonice možete pogledati ovdje. 

🔛 Projekt “𝗦𝗼𝗹𝗶𝗱𝗮𝗿𝗻𝗲 𝘀𝗽𝗶𝗸𝗮𝗼𝗻𝗶𝗰𝗲” provodi grupa mladih (žena), uz financijsku podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije kroz program #EuropeanSolidarityCorps. Projekt provodimo u sklopu našeg programa #Zajedno.

Izvor teksta: Ivana Pavlović