U petak, 17. veljače održana je četrnaesta spikaonica na temu ODRŽIVE MODE, a ujedno i treća zelena spikaonica u sklopu Let’s talk green projekta kojeg Hrvatsko debatno društvo provodi s partnerskom udrugom Youth ID iz Francuske.

Panelistice ove Zelene spikaonice bile su:

Ivana, autorica, istraživačica, osnivačica i voditeljica Instituta održive mode. U Koprivnici je 2020. godine otvorila obrt pod nazivom Institut održive mode s ciljem proizvodnje, edukacije i širenja ideje održive mode. Svrha i namjera IOM-a je, osim proizvodnje, osnažiti potrošače da zajedno budemo dio promjene koju želimo vidjeti u modi, proizvodnji i svijetu.

Maja i Luca, vlasnice Bumbaka, malog obrta koji je nastao u 2019. godini iz ljubavi prema vintage i second hand odjevnim predmetima. Raznim zastarjelim odjevnim predmetima žele pokazati kako održiva i spora moda još uvijek može ponuditi kvalitetu i ljepotu. U cijelom poslovnom procesu nastoje biti nježne prema Zemlji dajući novi život zaboravljenim komadima.

Na samom početku dotakle smo se značenja održivosti. Panelistice su se složile da je važno istaknuti da se radi o stremljenju k ideji da bi stvari trebale biti bolje, kada svi pokušavamo nešto učiniti, nečime pridonijeti i zato se ne treba hvatati za neke velike ideje ili uzore.

Kada govorimo o održivoj modi konkretno, Ivana naglašava važnost promišljanja o toj kompleksnoj industriji. Od sirovine do distribucije. Uz to, dodaje kako je proces vrlo složen i savjetuje da svatko djeluje koliko može.  

Pojam održivosti se počeo pojavljivati u javnom prostoru iz velike potrebe za održivošću koju mi više nego ikad prije imamo. Čini se da je održivost izrazito popularna, ali u realnosti to nije tako. Ako govorimo o pravoj održivosti, a ne o greenwashingu ili ekološkoj manipulaciji koju provode većinu velikih brendova.

„Sad je to postalo popularno pa mislimo da je to nešto novo ali uvijek je bilo ukazivanja da ovaj put kojim industrija ide i koji mi svi slijedimo nije dobar i da to skriva mnoge zamke“ – Ivana

Lajtmotiv koji se provlači kroz zelene spikaonice je važnost svjesnog promišljanja o vlastitim potrebama i nužnostima. Da budemo svjesni kako djelovanje nas pojedinaca u obliku kupnje nije izolirano u svojim posljedicama. U razgovoru o održivosti poanta se svodi na pitanje: što i koliko nam treba?

Ivana primjećuje da se krivnja često svaljuje na potrošače:

„Imamo mi naravno veliku ulogu, najveća uloga je u tome da treba osvijestiti da se pravo glasa sprovodi svaki dan s kupovinom kada vi zaista s tom kupovinom stvarate novi svijet, novu ekonomiju. Jer vi kada kupujete novi proizvod vi glasate za način proizvodnje – bio on brza moda, bio on mali obrtnik. Vi glasate, možda i nesvjesno, ali treba osvijestiti da se potiče način proizvodnje, način izrade i način plaćanja i oblikovanja cijele naše budućnosti kroz kupovanje tih predmeta“

Svjesni smo činjenice da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača, pa ne čudi što je jedan od savjeta da se zapitamo kupujemo li ono što nam stvarno treba ili kupujemo stvari trenda radi.

„Možda nismo skloni kupovanju second hand i vintage dućanima, onda barem ako već kupujemo u tim nekim lancima brze mode kupovati samo ono nužno, ne pretjerivati“ smatra Luca.

Maja dodaje da treba obratiti pozornost na kvalitetu proizvoda i „kupovat’ proizvod koji se neće nakon deset pranja potpuno istrošit’ toliko da ga moramo bacit’ nego da kupujemo nešto što nam može trajati idućih deset godina“.

Bitno je kupovati održivo, ali i smanjiti kupnju. Razmišljati treba li nam to zaista i kome dajemo svoj novac, u koga ulažemo svojom kupnjom. Je li to mali obrtnik ili je to neka velika kompanija. Treba se zapitati „kakve principe želimo podržati svojom kupnjom“ zaključuje Maja.

Revolucija održivosti u modi je relativno novi pokret, pa ne čudi što postoji niz izazova s kojima se mali obrti spore mode susreću na dnevnoj bazi. Zato nas je zanimalo što je iz iskustva naših panelistica glavna prepreka na koju ljudi nailaze u prakticiranju održivog ponašanja u svakodnevnom životu?

Maja ističe problem nedostupnosti spore mode jer je „najlakše otić’ u nekakav lanac brze mode jer je jako pristupačan, bombardiran si s njim na društvenim mrežama posvuda. Kad želiš ić’ u sporu modu teže ti je, moraš istražit’, moraš nadoći do tih ljudi tako da smo sretne što nam se čini da smo ipak malo, bar u našoj lokalnoj zajednici, uspjeli ljudima približit’ tu modu i da oni tu modu mogu vidjet’, doživit’ bez da se oni tu moraju potrudit’ ili ulagat’ puno muke u to“.

Maja i Luca su se fokusirale na njihovu lokalnu sredinu i zajednicu. Na samim počecima su se umrežavale s malim obrtnicima s područja Splita i trudile se da ne gledaju jedni druge kao konkurenciju.

„Mislimo da smo uspjele u tome. Osjećamo da smo prihvaćene u našoj sredini i da smo stvorile neku zajednicu“ zaključuju i dodaju kako zajedno organiziraju buvljake, podupiru i savjetuju jedni druge.

Kada pričamo o održivoj modi, treba naglasiti da održivost ne treba gledati kao neki strogi sustav koji određuje što se mora ili ne smije raditi – tko živi održivo, a tko ne. Treba izbjegavati podjelu na  dobro i loše i prihvatiti nijanse održivosti.  

„Trebamo krenuti od sitnica. Svaki korak koji se napravi da je korak prema održivosti treba podupirati i motivirati, a ne biti strogo kritičan prema mladim ljudima“ zaključuje Maja.

Na traju Majinog savjeta, Ivana dodaje da je „važno za mlade osobe da ne stavljamo održivost u kontekst restrikcija i zabrana jer je održivost najveće područje kreativnosti gdje iznova možemo osmišljati svaki dio našeg života“

Osim toga, mladi ljudi su primarna skupina brendova brze mode. Što znači da brendovi ciljaju na njihove slabosti, a mladi postaju najveće žrtve i najveći potrošač. Zato Ivana ističe da će mladi kroz vlastiti razvoj „vidjeti odgovara li im brza moda ili ne odgovara. Ako im ne odgovara tu je najveća mogućnost da kroz rad mijenjamo svijet i stvaramo održiviju budućnost“.

Umjesto zaključka, ostavljamo jedan jednostavan, ali upečatljiv citat sa Spikaonice kojim se možemo voditi u budućnosti: „Ne uzimaj više nego što trebaš“

 

Cijelu spikaonicu možete pogledati ovdje.

Ostale spikaonice možete pogledati ovdje.

 

Glavni cilj projekta Let’s talk green je osnažiti mlade ljude da postanu ekološki aktivni, educirani i sposobni unijeti promjenu u svoj svakodnevni život. 

Projekt se provodi u partnerstvu s udrugom Youth ID i financijski ga podržava Veleposlanstvo Francuske u RH.

Izvor teksta: Ivana Pavlović