➡ Kad pričamo o siromaštvu, beskućništvo je jedan od najraširenijih problema, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Ono se definira kao najekstremniji oblik siromaštva u kojem se pojedinac može naći. Ova pojava sa sobom nosi cijeli sklop popratnih problema, kako društvenih, tako i individualnih.
➡Kada govorimo o nekoj pojavi u društvu, važno je uzeti u obzir njene uzroke. Što se tiče beskućništva, uzroka je mnogo, a mogu se podijeliti na strukturne (npr. ekonomska politika zemlje), institucionalne (odrastanje u institucijama alternativne skrbi), uzroke vezane uz odnose (npr. obiteljsko nasilje) te osobne (npr. problemi mentalnog zdravlja). Brojnost uzročnika beskućništva nam daje do znanja da je to izrazito kompleksan društveni problem do kojeg dolazi interakcijom brojnih nepovoljnih životnih okolnosti. Razumijevanje uzroka beskućništva od presudne je važnosti za rješavanje tog problema budući da se svaka osoba nalazi u specifičnoj životnoj situaciji.
➡ Predrasude i stigmatizacija su vrlo prisutni problemi koji se vežu uz bilo kakav oblik socijalne isključenosti, a posebno uz osobe u beskućništvu. Zašto je tome tako? Društvo je sklono stvarati stavove o nekome na temelju onoga što prvo vide. S obzirom na to da su beskućnici populacija koju svaki pojedinac može u svakodnevnom životu susresti bilo gdje, lako je stvoriti vlastite predrasude o njima. Za početak, često možemo čuti da je beskućništvo “stil života”, svojevrsni boemski način življenja. Asocijacije koje društvo veže uz to su da je to populacija sklona brojnim ovisnostima (alkoholizam, droge, kockanje), da su lijeni i nesposobni, da su skloni kriminalu i nepouzdani. Shodno tome, društvo nema razumijevanja za beskućnike te ne shvaća širinu problema.
U svakoj predrasudi postoji djelić istine o populaciji na koju se odnosi, no ono što ih čini štetnima je njihova generalizacija na cijelu populaciju. Za slučaj beskućništva, istina je da neki beskućnici jednostavno odbijaju raditi ili imaju problem s ovisnošću, ali to nikako ne možemo reći za sve njih. Na beskućništvo bi se trebalo gledati kao na privremeno stanje. Stigmatizacija nepovoljno utječe na na takvu perspektivu privremenosti te smanjuje izglede za oporavak osoba u beskućništvu i njihov izlazak iz situacije u kojoj se nalaze.
ℹ Širenje svjesnosti o problemu beskućništva je već veliki korak naprijed za njegovo rješavanje. Osim što pružaju direktnu pomoć i podršku beskućnicima, brojne udruge u RH žele pogurnuti društvo prema razumijevanju problema s kojima se beskućnici susreću te pokazati koliko je malo potrebno da im se pomogne.Dobar primjer je Humanitarna udruga “Savao” čiji volonteri svakog utorka i petka intenzivno pomažu beskućnicima na način da na Glavnom željezničkom kolodvoru u Zagrebu dijele hranu, kavu, čaj i toplu odjeću. Uz to svakog 22. u mjesecu odlaze na teren i razgovaraju s beskućnicima te ih slušaju kako bi znali što još mogu učiniti. Isto tako, Hrvatska mreža za beskućnike ističe kako nitko ne bi trebao biti bez krova nad glavom, bez hrane i podrške. Sukladno tome, provode program “Nova perspektiva za beskućnike” kojemu je cilj povezivanje znanstvene zajednice, organizacija civilnog društva koje se bave beskućnicima te lokalne i regionalne samouprave kako bi se stvorili bolji uvjeti za beskućnike. Još jedan primjer je Humanitarna akcija “Tone hrane za splitske beskućnike” koja je organizirana od strane četvorice sportskih novinara. Ova neformalna grupa već se dugi niz godina bavi prikupljanjem hrane i higijenskih potrepština za potrebe splitskih beskućnika.
🔛 Projekt “𝗦𝗼𝗹𝗶𝗱𝗮𝗿𝗻𝗲 𝘀𝗽𝗶𝗸𝗮𝗼𝗻𝗶𝗰𝗲” provodi grupa mladih (žena), uz financijsku podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije kroz program #EuropeanSolidarityCorps. Projekt provodimo u sklopu našeg programa #Zajedno.
