Rezultati fokus grupa: Što mladi misle o NATO-u?

Rezultati fokus grupa: Što mladi misle o NATO-u?

U sklopu projekta NATO spikaonica proveli smo 2 fokus grupe kako bismo saznali što mladi misle o NATO-u?

Ispitano je ukupno 20 sudionika u dvije fokus grupe (31.8. i 1.9.2022). Svi sudionici su dobi između 15 i 30 godina. Spadaju u kategoriju mladih ljudi. Svrha fokus grupe je ispitati stavove mladih o Nato savezu. Sudionici su se prijavljivali sami putem interenta (Google Form) i odabrani su svi sudionici koji su se prijavili. Sudionicima je e-mailom potvrđeno sudjelovanje i mjesto i vrijeme održavanja fokus grupa. Obje fokus grupe vodila je Ela Jurko, potpredsjednica Zagrebačkog studentskog debatnog foruma. Održale su se na adresi Hrvatskog debatnog društva, Berislavićeva 16, 10000 Zagreb.

Nalazi:

  1. Znanje: Ispitanici su pokazali dostatno znanje o NATO savezu. Većina sudonika može okvirno odrediti vremenski okvir i svrhu osnivanja, kao i značenje kratice. Kao neke od uloga NATO saveza mladi navode: Suprotstavljanje Sovjetskom Savezu („To je nekad bio obrambeni pakt, nastao je kao sila protiv Sovjetskog Saveza u tu ruku možemo reći da se njegova uloga i je i nije promjenila“), Koordinacija zajedničke obrane i napada ali i Zaštita svjetskog poretka („Nisam veliki fan Amerike (op.a. Sjedinjenih Američkih Država) ali nisam siguran da imamo neki bolji izbor, ako si za Zapad, moraš se opredjelit“). Kao neki od najrelevantijih događaja vezanih uz Nato mladi navode: Bombardiranje SR Jugoslavije 1999. godine, Napad na „Blizance“ 2001. godine, Intervenciju u Libiji 2011. godine ali i pad drona na Studentski Centar u Zagrebu 2022. godine. Sudionici u više navrata nisu bili sigurni jeli NATO sudjelovao u događaju koji spominju pa su tako raspravljali jeli nato sudjelovao u ratu u Siriji, sukobu Izraela i Palestine i ratu u Bosni i Hercegovini („Nekad mi se teško sjetiti jeli NATO sudjelovao u nekoj akciji ili je to bila samo Amerika (op.a. Sjedinjene Američke Države)“).
  2. Mišljenja: Većina sudionika nema jako čvrsta mišljenja o NATO savezu, to vidimo iz činjenice da su bili spremni promjeniti ili prilagoditi mišljenje za vrijeme rasprave. Tako jedna od sudionica prve grupe koja je na početku rasprave imala relativno negativan stav o NATO savezu ( „Mislim da nam NATO nije toliko potreban u današnjem svijetu“) jest prilagodila svoj stav u pozitivniji ( „Slažem se ipak da NATO ima jasnu vojno-političku svrhu danas“). Postoji mali broj sudionika (jedan po grupi) koji imaju jako čvrste stavove što zaključujemo po potpunoj nespremnosti da stav promijene ili prilagode. Zanimljivo je da su takvi stavovi generalno okrenuti protiv NATO saveza („Ne vjerujem da je NATO savez dobra stvar, mislim da je to generalno dio američkog projekta za oslabljivanjem Europe“ ili „Prije sam bila više pro-NATO ali sad mislim da se moramo odmaknuti od Amerike i usredotočiti se na Europu, (…) mislim da bi tu čak osnivanje europske vojske bila dobra ideja.“). Generalno kada govore negativno o NATO savezu sudionici često navode svoje neslaganje s vanjskom politikom SAD-a i prevelikim utjecajem istih na djelovanje saveza („ Američka politika je prevolatilna da bi cijeli svijet ovisio o njoj, vidjeli smo što se desilo 2016 s Trumpom, znam da je to teško zbog financijske ovisnosti o SAD-u ali trebalo bi povečati utjecaj malih čanica unutar saveza“).

Jedna od rasprava koja se povela u obje grupe bila je jeli NATO promjenio svoju svrhu kroz povijest. Većina sudionika se slaže da je danas uloga NATO saveza više u simboličkom djelovanju („Iako naravno da postoje realne prijetnje svjetskom miru i danas mislim da je puno važnije pokazati da imaš moć nego ju zapravo iskoristiti u praksi“ ili „Važno je da postoje međunarodne organizacije koje mogu djelovati na globalnoj razini ili barem ujediniti mišljenja svih tih velikih sila“). Neki od sudinika vjeruju kako bi NATO trebao više snage usredotočiti na mir u svijetu tako jedna od sudionica kaže: „Ja sam pacifist i teško mi je vjerovati da nismo kao vrsta našli alternativu ratu, mislim da je NATO dovoljno moćan da može spriječiti stradanja civila i genocide i takve stvari i trebo bi biti orjentiran na takve akcije“ dok drugi sudionik dodaje: „ mislim da bi NATO svakako trebao djelovati preventivno rađe nego reaktivno ali ne mislim vojno nego politički pokušavati da do takvih sukoba ne dolazi, jedna od stvari koje bi tu naveo je da Sjedinjenje Američke države nisu članica Međunarodnog kaznenog suda, to bi bio dobar početak“.

U vezi financijskog tereta za zemlje članice sudionici se slažu da je to nužno: „Pravilo o pet posto je dobro kada bi ga se svi pridržavali, smatram da obrana mora biti jedan od državnih prioriteta“.

Većina sudionika znala je objasniti što propisuje članak 5 Washingtonskog ugovora no nisu ga svi interpretirali jednako, jedan od sudionika kaže: „Mislim da moramo moći interpretirati taj članak i u preventivnom smislu i zaštititi interese ljudi u zemljama gdje politički poredak to ne radi, intervencija u Libiji je primjer nužnog zla, ne možemo znati što bi bilo da nije bilo intervencije ali ja vjerujem da bi stanje bio gore“. No ne slažu se svi sa tom tvrdnjom, drugi sudionik ga prekida i kaže: „(…) tako možemo onda opravdati svaku intervenciju, ne možemo kontrolirati što se dešava u cijelome svijetu, naravno da trebamo štititi svoj interes ali ne možemo ići tako daleko da mjenjemo vlast u drugim zemljama“. Sudionici se nisu ni u jednoj grupi uspjeli složiti bili trebalo dozvoliti intervencije kada zemlje nisu ugrožene nego se radi na obrani lokalnog stanovništva.

Hrvatska u NATO savezu

Kao pozitivne razloge za Hrvatsku kao članicu NATO saveza sudionici u najvećoj mjeri navode zaštitu od vanjskih prijetnji („Vjerujem da se Hrvatska ne može sama obraniti, trebaju nam saveznici (…) imamo izrazito tešku vanjsku granicu i sporove sa gotovo svim susjedima“, „Potrebna nam je američka mornarica kako bi čuvali Sredozemlje“), vojnu povezanost, širenje tehnologije i znanja („Znamo kako se malo ulaže u vojsku, bez stranih tehnologija se ne bi nikako mogli dalje razvijati“) te važnost odabira strane („Mi smo mala zemlja i ako ne bi bili članica NATO-a to bi moglo značiti da nismo na istoj strani kao velike Europske zemlje, mislim da sad stvarno vidimo koliko je to važno sa svime što se dešava u Ukrajini“).

Jedini razlog protiv članstva u NATO savezu koji nije bio prenesen od sudionika koji su i inače iznosili negativne stavove jest navodna protuustavnost tog članstva, kako navodi sudionica „NATO nije samo vojni već i politički savez a Ustav RH jasno navodi kako da bismo ušli u bilo koji politički savez moramo konzultirati mišljenja svih građana referendumom“.

Kao jedan od događaja koji je sudionicima poljuljao vjeru u NATO navode pad ukrajinskog drona na Studentski Dom „Stjepan Radić“ u Zagrebu u proljeće 2022. godine, jedna sudionica iskazuje čuđenje da je tako nešto moguće: „Mislim kako oni nisu taj dron vidjeli, to je preletilo stvarno dosta veliku udaljenost, trebala bi se osjećati zaštićeno a nisam sigurna da sad to mogu“, drugi sudionik se slaže i dodaje „Pa nisam siguran koja je poanta članstva u NATO-u kada se tako nešto može dogoditi, može li nas sva ta tehnologija zaštititi zapravo“.

Sudionici ne vjeruju da je članstvo u NATO savezu povećalo šanse za terorističke napade u Hrvatskoj: „ Terorizam je u Europi strogo na zapadu i ne mislim da smo mi teroristima uopće u tom smislu zanimljivi, sa ili bez članstva

Zaključak

Kroz održane fokus grupe možemo zaključiti da mladi u Hrvatskoj pokazuju zadovoljavajuću količinu znanja o NATO savezu kao i mogućnost da kritički razmišljaju o njegovim politikama i djelovanju. Većina mladih iskazuje generalno pozitivne stavove o djelovanju NATO saveza i vjeruju da je članstvo Republike Hrvatske dobra odluka za budućnost. Postoje neke od ključnih točaka na koje mladi tvrde da treba usmjeriti politike NATO saveza: informiranje, očuvanje mira u svijetu i zaštita ranjivih područja i izgradnja zajedničkog sustava vrijednosti.

Upitnik dostupan na ovoj poveznici.

Izvor teksta: Ela Jurko

2022-10-07T23:04:01+00:00