Rodna ravnopravnost se odnosi na promicanje jednakih mogućnosti te uklanjanja razlika između rodova. Stavovi prema ravnopravnosti se vremenom mijenjaju, ali čak se i današnja mlađa generacija suočava s rodnim stereotipima i razlikama. Isto tako, neravnopravnost žena i muškaraca još uvijek postoji, pogotovo na tržištu rada

Daniel Martinović iz Duginih obitelji je na početku svim slušateljima razjasnio razliku između ravnopravnosti rodova i ravnopravnosti spolova. U Hrvatskoj se u jako puno dokumenata koristi termin ravnopravnost spolova, a ipak se više radi o rodnoj ravnopravnosti koja obuhvaća društvene, a ne biološke karakteristike. Često se u javnosti govori o tome da smo kao društvo napredovali, a zapravo još uvijek moramo jako puno raditi da bi se postigla rodna ravnopravnost i uklonili stereotipi prema LGBTQ zajednici.

Josipa Tukara Komljenović iz Ženske sobe nadodala je da se događaju pozitivne promjene u odnosu muško-ženske ravnopravnosti, kao što primjerice žene dolaze na upravljačke funkcije, imaju pravo glasa, posjeduju dionice i sl., ali su i dalje ti postoci premali.

Prema indeksu ravnopravnosti Europskog institutu za ravnopravnost spolova, prosjek u EU  je iznosio 67.9 od ukupnih 100 bodova. Hrvatska je ispod prosjeka sa indeksom s 57.9 bodova, gledajući na to što kao država radimo te koje mjere politike donosimo za ukidanje rodne neravnopravnosti. Isto tako, zanimljivo je da prema istraživanju CESI, svako drugi građanin Hrvatske smatra da još uvijek nismo dosegli rodnu ravnopravnost, ali je populacija svjesna da problemi postoje. Hrvatska, kao demokratska zemlja radi na povećanju rodne ravnopravnosti, ali iznimno sporo. Kao pozitivne promjene, možemo istaknuti da se kroz vrijeme mijenjao Kazneni zakon, osnovano je Pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova, uveden Zakon o diskriminaciji itd. Država također donosi Akcijske planove i Nacionalne strategije za postizanje ravnopravnosti, ali kada se uđe dublje u sam sadržaj kurikuluma, osjeti se površnost navedenog.

Gđa Tukara Koljenović je isto tako naglasila da u hrvatskom društvu veliku ulogu, čak puno veću od same države, imaju organizacije civilnog društva. Iako država provodi različite mjere, one su spore i nedovoljne. Promjene u društvu zahtijevaju hitne pomake i hitne odgovore, tako da na tom području ne bismo smjeli čekati primjerice nekoliko godina da bi se neke mjere donijele.

„ Zakoni se u Hrvatskoj donesu, a onda se prepusti civilnom društvu da sami proučavaju implementaciju te dobru i lošu stranu novih zakona, bez da im itko od nadležnih predstavi i pojasni iste “ istaknuo je Daniel Martinović.

Renato Samardžić je naglasio da treba raditi na ostvarivanju edukacijskog minimuma o rodnoj ravnopravnosti, tj. treba podučavati društvo o tome što znači tolerantnost i ravnopravnost. Osobe iz LGBTQ zajednice nailaze na mnogo stereotipe u društvu, što im otežava normalno funkcioniranje i suživot. Osvještavanje društva se jedino može desiti svakodnevnim promicanjem tema rodne ravnopravnosti i destigmatiziranjem istih.

Roditelji i dalje nesvjesno uče djecu o rodnoj podjeli, primjerice da se ne igraju s lutkicama ako su dečki ili s autićima ako su djevojčice pa tako nailazimo na rodnu neslobodu već u vrtićkoj dobi. “Borba za rodnu ravnopravnost nije samo jedno poglavlje i samo jedna borba i nije lako pričati o tome, ali kao društvo smo dužni boriti se protiv svih vrsta diskriminacije. Kroz brojne radionice i druge oblike edukacije neformalnog obrazovanja u školama, uvijek učenicima naglasimo da kada vide bilo koji oblik nasilja, potraže pomoć starije osobe ili osobe od povjerenja“ – savjetovala je Josipa Tukara Komljenović.

Različite institucije i organizacije civilnog društva se s obzirom na svoju ekspertizu, bave različitim područjima diskriminacije te postoji širok spektar mjesta gdje se osobe mogu javiti za pomoć. Država se pobrinula za to da imamo tijela kojima se kao građani možemo obratiti, ali ponekad dolazi do nedostatne brzine i efikasnosti djelovanja tih organizacija prema osobama koje trebaju pomoć. Isto tako, kvaliteta pomoći uvelike ovisi o geografskom aspektu, tako da osoba u Zagrebu sigurno ima adekvatnije resurse pomoći nego osoba u manjim sredinama. Mladi koji iskazuju želju za promicanjem rodne ravnopravnosti s aktivnim sudjelovanjem, dobro su plodno tlo za uklanjanje neravnopravnosti. Mladi lako detektiraju svoje probleme te smatraju da će im bez postizanja rodne ravnopravnosti kasnije sfere u životu biti neadekvatno ispunjene, bilo da se radi o roditeljskoj ulozi, obrazovanju itd. Mlade osobe iskazuju veću tendenciju da njeguju rodnu ravnopravnost naspram starijih. Primjerice, mladi obrazovani muškarci u obiteljskoj ulozi sve više ulaze u spektar „ženskih aktivnosti“ te tako pridonose rodnoj ravnopravnosti, bilo da se radi o čišćenju, kuhanju ili porodiljnom dopustu.

Građanski odgoj se u Hrvatskoj provodi međupredmetno prema službenom kurikulumu, a to je onda prepušteno osobnoj inicijativi nastavnika. Negdje je tako provođenje kvalitetno, a negdje neadekvatno. Isto tako, na lokalnoj razini dolazi do promjene politika, pa tako sve više zastupljenije neoliberalne opcije, sklonije su provoditi edukacijske programe za rodnu ravnopravnosti u školama. Udruge i organizacije u sferi promicanja ravnopravnosti bilježe sve veći broj nastavnika/ca i profesora/ica koji se javljaju za dodatne edukacije i radionice kako bi prenijeli stečeno znanje svojim učenicima, prvenstveno u prihvaćanju LGBTQ osoba.

Mediji isto tako mogu utjecati na percepciju društva, stoga ukazivanje na potencijalni seksizam ili neravnopravnost, pričanje o svim temama u sklopu postizanja veće ravnopravnosti, pomaže da se više educiramo i da se društvo polagano mijenja. Za postizanje dostatne ravnopravnosti rodova, mladi moraju djelovati u svakodnevnom životu, prvenstveno na svojoj lokalnoj razini gdje primijete kršenje rodne ravnopravnosti i utjecati na razbijanje stereotipova.

Cijelu spikaonicu možete pogledati ovdje.

Ostale spikaonice možete pogledati ovdje.

Cilj projekta EU Spikaonica je informiranje mladih o izazovima i prioritetima Europske unije, o Konferenciji o budućnosti Europe te o demokratskim procesima i javnim politikama na kojima se temelji EU kao i otvaranje prostora za aktivno sudjelovanje mladih i osnaživanje građanske kompetencije mladih. Europska Unija kroz Ciljeve za mlade EU, a posebno “Cilj 2: Ravnopravnost svih rodova” želi osigurati ravnopravnost svih rodova i rodnih pristupa u svim područjima života mladih ljudi.  Potrebno je osigurati jednake mogućnosti i pristup pravima za mlade ljude svih rodova, uključujući i nebinarne i LGBTQI+ mlade osobe.

Projekt je financiran sredstvima Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Izvor teksta: Europski dom Zagreb