Treba legalizirati lake droge? Tjerate djecu da puše drogu! Treba legalizirati prostituciju? Od mog djeteta nećete napraviti k****! Ovaj dom podržava političko aktiviranje „desnih“ organizacija civilnog društva? Vi podupirete Željku Markić!
Ove i slične reakcije doživjela je većina edukatora koji rade s učenicima na način koji nije uvriježen u našem obrazovnom sustavu. Veliki broj nastavnika i volontera koji rade u debatnim klubovima bori se s ovakvim reakcijama roditelja, prijatelja, zabrinutih djelatnika škola, agencijskih i inih zabrinutih lica. Rad u kojem djecu potičete na razgovor, na raspravljanje, na propitivanje vrijednosti i samostalno razmišljanje, prilično osnovne stvari koje u hrvatskom standardnom obrazovanju često treba tražiti povećalom, često i nailazi na neprijateljske reakcije.
Čini nam se da se slična situacija dogodila jednoj vjeroučiteljici iz Osnovne škole Milan Brozović u Kastvu, nama posebno drage škole obzirom da je u njoj radio jedan od najuspješnijih osnovnoškolskih debatnih klubova u Hrvatskoj. Sve one koji su vidjeli ovu vijest pozivamo da pročitaju članak Dore Kršul koji je objavljen na Telegramu u kojem je objašnjeno što se dogodilo i u čemu je problem.
O slučaju znamo malo. Možda je profesorica nakon ove vježbe svima koji su rekli da mrze homoseksualce dala pet, a svima koji su sjeli pored homoseksualca dala jedan. U to iskreno sumnjamo, ali čak i da se to dogodilo, problem nije u vježbi nego načinu korištenja te vježbe. U tom bi slučaju vijest koju danas prenosi većina medija trebala biti o pogrešnoj upotrebi vježbe. Obzirom da to nije vijest, kako sada stvari stoje, radi se o nerazumijevanju za metodu koja je odabrana. Naravno, kad s učenicima razgovaramo o osjetljivim temama trebamo biti posebno oprezni, ne zbog društvene reakcije, nego zbog dobrobiti učenika. Ako raspravljamo o homoseksualnosti, moramo imati na umu da je po svoj prilici, statistički, barem jedno dijete u razredu takve orijentacije i da mu otvoreno iznošenje predrasuda i mržnje bez pravilne reakcije edukatora može nanijeti nemjerljivu štetu. Ako u grupi imamo dijete slabijeg ekonomskog statusa, rasprava o tome jesu li ljudi na socijalnoj pomoći zaslužili socijalnu pomoć može imati vrlo negativne posljedice na dijete. To su sve pitanja o kojima dobar edukator razmišlja. Postoje načini i procesi za pristupanje takvim temama koji su namijenjeni upravo smanjenu „štete“ prema djeci. Smatramo kako bi korektan pristup prema učiteljici u pitanju ipak trebao uključivati pretpostavku dobre namjere.
Diskusije o tome radi li se o primjerenoj dobi, koliko je dobro napravljena priprema razreda, jesu li prethodno obrađene teme koje bi omogućile učenicima da shvate smisao vježbe, kako je vođena rasprava nakon vježbe te kako je cijela stvar zaključena su ono o čemu ovisi koliko je sam sadržaj kvalitetan i koristan učenicima. Bez informacija o tim elementima nije korektno izvlačiti zaključke o namjeri nastavnice ili utjecaju vježbe na učenike.
Kad se radi o obrazovanju i metodama koje se koriste za rad s djecom i mladima, molimo vas da kontaktirate stručnjake prije nego što formirate zaključke. Roditelji i šira zainteresirana javnosti, kad primijetite sadržaj koji vam izgleda sumnjivo ili štetno za učenike, prvo kontaktirajte one koji rade s tim sadržajem ili njihove kolege. Imajte na umu da većina ljudi koji rade u školama i udrugama koje rade s djecom pokušavaju napraviti nešto dobro za njihovu budućnost.
U veselom iščekivanju reakcija na tezu „Cijepljenje protiv korone treba biti obavezno“,
Vaš HDD
