Trump-Biden predizborna debata je napravila nešto neočekivano – ujedinila Sjedinjene Američke Države. Ujedinila ih je u stavu da je ovo bila jedna od najgorih predsjedničkih debata od 1960. godine kada je započelo televizijsko prenošenje predizbornih predsjedničkih debata onom između Kennedyja i Nixona.
Gotovo istovremeno, na drugom kraju svijeta odvijala se debata dijametralno suprotna američkoj predsjedničkoj debati. Novi Zeland, kao i ostatak svijeta, imao je priliku pratiti sučeljavanje dviju kandidatkinja za premijersku poziciju.
U debati su sudjelovale dvije kandidatkinje, Ardern i Collins, zajedno gotovo 50 godina mlađe od veterana američke politike, koje su pokazale kako debata treba izgledati.
Slušanje i poštivanje sugovornika
Najočitiji problemi u debati Trump-Biden su konstantno međusobno prepiranje kandidata, nepoštivanje zadanog vremena za odgovaranje na pitanja drugog kandidata, ali i ometanje moderatora u postavljanju pitanja, pa čak i rasprava s moderatorom.
U jednom trenutku Trump je toliko prekidao Bidena da je potonji povikao „Will you shut up man“ popraćeno s „Keep jappin man!“. U ovoj debati su kandidati na trenutke izgledali poput petogodišnjaka koji se u vrtiću svađaju pred tetom oko toga tko je prvi započeo tučnjavu.
S druge strane zemaljske kugle, žene koje se često karakterizira kao previše emocionalne i histerične, držale su odmjerenu, zanimljivu i na trenutke izrazito zabavnu debatu. Iako se i u ovoj debati ponekad zalomila koja upadica, Ardern i Collins u pravilu su poštovale vrijeme suparnice za odgovor na pitanje.
Niti u jednom trenutku nismo svjedočili prepiranju, podizanju tonova ili uvredama.
Štoviše, na pitanje da opišu protivnika, Collins je izjavila da Ardern ima dobre namjere i da je izvrstan komunikator. Ardern je za Collins rekla da je vrlo asertivna u debati.
Možete li zamisliti ovakvu razmjenu između Trumpa i Bidena? Kakva je atmosfera vladala u ovoj debati najbolje opisuju riječi Collins koja je izjavila da politika ne bi trebala biti krvoproliće, već bi trebala biti zabavna.
Debata je argumentirana i strukturirana rasprava. Da bi postojala struktura, sudionici debate trebaju poštovati osnovna načela bontona i dopustiti drugoj strani da neprekinuto iznese svoj odgovor na pitanje. To je važno kako bismo mogli pokazati zašto se ne slažemo s drugom stranom, a to ne možemo bez da je saslušamo i pokušamo razumjeti argumente kojima suparnik brani svoj stav. U raspravama u kojima nedostaje međusobnog slušanja možemo primijetiti da sudionici samo pretpostavljaju što će druga strana reći, pa na kraju raspravljaju o različitim stvarima. Jedino što treba napraviti kako bi se ta pogreška izbjegla je zastati i poslušati sugovornika do kraja. U konačnici, to i je bit komunikacije – dijalog, a ne monolog.
Osim što je ignoriranje, prekidanje i napadnje sugovornika kontraproduktivno i nepristojno, niti jedan sudionik takve rasprave ne izgleda uvjerljivo. Uvjerljivost dolazi ne samo iz izgovorene riječi, nego i iz stava. Nadglasavanje s protivnikom može djelovati djetinjasto, ali i agresivno, a ponekad oboje. Trump je izuzetno dobar primjer osobe koja istovremeno odaje dojam agresivnog i djetinjastog nastupa. Umjesto sile, vikanja i upadica, u raspravi želimo (trajnije) privući pažnju publike argumentima, dokazima i objašnjenjima. Kad nekome razložite svoje mišljenje, dajete slušatelju mogućnost da razmisli o vašem objašnjenju i provjeri slaže li se to mišljenje s njegovim vlastitim vrijednosnim sustavom, što otvara mogućnost za dugoročnu internalizaciju i prihvaćanje drugačijeg stava.
Raspravljajte s ciljem
Pogreška koja se u debati češće potkradala Bidenu nego Trumpu vidljiva je u trenucima kada je mogao poentirati i slušateljima prenijeti važnu poruku, a zapravo se dao smesti Trumpovim upadicama, propustio dovršiti misao te ušao u dobacivanje i prepiranje s protukandidatom.
Na primjer, umjesto da smo saznali kakvu reformu zdravstvenog osiguranja želi Biden, slušali smo o tome kako je pobijedio Sandersa, kako Trump laže ili cijeli segment o tome što Trump radi loše. Umjesto da je objasnio koji je njegov plan borbe protiv Covid-19 krize, nakon Trumpove upadice slušali smo Bidenov monolog o tome kako Trump provodi vrijeme na golf terenima.
Za to vrijeme je do kraja novozelandske debate bilo u potpunosti jasno za kakve se politike zalaže koja od kandidatkinja. Obje kandidatkinje se slažu s politikom lockdowna kako bi se zaustavilo širenje COVID-19 virusa, obje se slažu da mandat vlade treba biti četiri umjesto sadašnjih tri godine, smatraju da postoji problem u zdravstvenom sustavu, kao i da se nacija treba posvetiti problemu zlostavljanja i siromaštva djece. S druge strane, Collins se zalaže za porezne olakšice, dok Arden želi osigurati besplatnu strukovnu naobrazbu i prekvalifikacije kako bi se smanjile posljedice Covid-19 krize. Arden je za pravo na abortus, Collins protiv. Upravo zato što su sudionice debate većinu vremena dopuštale drugoj strani da odgovori na pitanja, na kraju debate smo mogli razlomiti koja kandidatkinja ima kakvo stajalište.
Ako pažljivije pogledate debatu, možete primijeti da su kandidatkinje većinu vremena održavale dialog s moderatorom debate i njemu izravno odgovarale na pitanje. Zašto je to dobro? Debate, pogotovo predizborne imaju svoj cilj. Cilj debate je uvijek prenijeti poruku slušateljima. Često sudionici debate izgube taj cilj iz vida i prepuste se niskim strastima i sitnim prepirkama. Iskusni debatant zna koja je šira slika, što želi postići u debati i koje su važne poruke koje želi prenijeti na slušatelja. Zato, umjesto da se fokusira na trenutačnu zadovoljštinu u obliku toga da svakom loncu bude poklopac, može zadržati fokus na što boljoj prezentaciji stavova o pitanjima koji su važni slušateljima. Zbog toga se kandidati u javnim debatama trebaju usredotočiti na precizno odgovaranje na pitanja moderatora – moderator je taj koji u debati predstavlja birače i njihove interese.
Treba uvijek imati u vidu da cilj debate nije poraziti sugovornika, vrijeđati ga ili provocirati, već prenijeti svoju poruku što većem broju slušatelja. Ova vještina zahtjeva vježbu, samodisciplinu i zrno poniznosti. Sudionici javnih, ali i natjecateljskih debata, često se boje da će izostankom reakcije na svaku provokaciju ili upadicu izgubiti povjerenje slušatelja ili šansu za pobjedom. Istina je upravo suprotna. Znati kada i kako treba odgovoriti, biti usredotočen na pitanja koja zanimaju publiku ili suce i pokazati zrelost u raspravama je ono što donosi podršku slušatelja.
Dovršite misao
Sudionici debata često prekidaju svoju misao usred rečenice kako bi odgovorili na neku provokaciju. Nedovršene misli i skretanje s teme ostavljaju slušatelje zbunjenima i onemogućavaju im da prate i razumiju poruku koju govornik želi prenijeti. Govornik koji ne dovršava misli ne odaje dojam staložene osobe čije mišljenje želimo poslušati. Štoviše, takav govornik može izgledati kao osoba kojoj u potpunosti nedostaje kontrola, pa tako i nad osnovnim radnjama kao što je govor. Najbolji dokaz koji to opisuje je da se, između ostalog, često spekulira o mentalnom zdravlju Trumpa i o tome je li Biden dementan. S druge strane, nakon Ardern-Collins debate porastao je broj pretraga kako se preseliti na Novi Zeland.
