U prošlotjednom blogu smo se već upoznali s općenitim informacijama i statistikama o smrtnoj kazni. Kao što smo prošli tjedan napomenuli, čak 170 zemalja diljem svijeta je ili zabranilo smrtnu kaznu ili ju ne koristi kao sredstvo kažnjavanja. Izuzev prošlotjednih informacija, korisno je znati da su Ujedinjeni Narodi (UN) već 60-tih godina prošlog stoljeća počeli zagovarati potpunu zabranu smrtne kazne jer se takav oblik kazne smatra nehumanim kršenjem ljudskih prava i dostojanstva. Prošle godine je po sedmi put izglasana rezolucija UN-a kojom se zahtjeva moratorij smrtne kazne, a ovaj put ta je rezolucija privukla čak 120 zemalja potpisnica što je najveći broj potpisnica do sad.

U ovom tekstu ćemo obraditi neke od argumenata koji se koriste kako bi opravdali tj. podržali ukidanje smrtne kazne.

Prije argumentacije ćemo se kratko pozabaviti najčešćim greškama koje se događaju u debatama o smrtnoj kazni.

 

 

ARGUMENT O POŠTIVANJU LJUDSKIH PRAVA

Protivnici smrtne kazne često govore da ako želimo kazniti osobe koje su počinile najgore zločine ih trebamo staviti doživotno u zatvor. Doživotan zatvor po tom je sudu prikladna kazna jer je patnja koju okrivljenik proživljava veća i duža od toga da ga naprosto ubijemo, a samim time je i gora kazna.

Istovremeno se protivnici smrtne kazne zalažu za to da se poštuju prava svake osobe – drugim riječima da se poštuje svačije pravo na život, a da država poštivanjem ljudskih prava predstavlja uzor za ponašanje građanima.

 

U takvim argumentima nailazimo na problem kontradiktornosti jer se ne možemo istovremeno zalagati za milosrđe (tj. poštivanje ljudskih prava) i za što okrutnije kažnjavanje zatvorenika (tj. doživotan zatvor).

 

Isto tako bi druga strana mogla lako argumentirati da ako već smatramo da je smrtna kazna preblaga, možemo naprosto uvesti okrutnije načine izvršavanja smrtne kazne – umjesto kazne doživotnog zatvora.

Iz ove cijele rasprave bi trebalo biti jasno da ne vodi nikuda, ali i da je sama vrijednost tih argumenata moralno upitna.

 

 

ARGUMENT O ALTERNATIVAMA SMRTNOJ KAZNI

Drugi problem koji se često događa u debatama je da protivnici smrtne kazne samo naglašavaju da ne trebamo legalizirati smrtnu kaznu jer postoje funkcionalne alternative poput doživotnog zatvora.
Iako je u debati poželjno predstavljati alternative kao moguća rješenja objektivnog problema, moramo imati na umu da alternative ne pobijaju protivničke tvrdnje.

Pri pobijanju moramo imati napade koji se izravno protive argumentima druge strane, koji pobijaju argumente druge strane i propitkuju i pobijaju vrijednosti druge strane.

 

Zato je uvijek nužno da uz nuđenje alternative objasnimo koju vrijednost naša strana brani u debati i koje prednosti ona pruža. Specifično, unutar teze o smrtnoj kazni, važno je objasniti princip tj. vrijednost koju zastupamo u debati, objasniti zašto je naša vrijednost najvažnija za debatu (zašto je važnija od principa koji druga strana pruža), zatim je važno objasniti i koji su praktični razlozi iza našeg principa (zašto su važni) te zašto praktični razlozi koje druga strana predstavlja nisu izvedivi, nisu točni ili nisu važni.

 

 

KOJI SU DOBRI ARGUMENTI U DEBATI O ZABRANI SMRTNE KAZNE?

Prva stvar o kojoj bi bilo dobro raspravljati kada pričamo o smrtnoj kazni je pravo svake osobe na život.

Kao što znamo ljudska prava su neotuđiva i svaki pojedinac ih stječe samim svojim rođenjem i postojanjem. Istina je, doduše, da osobi koja je osuđena za neki zločin oduzimamo određene slobode – ali te slobode oduzimamo s višim ciljem. U slučaju društva, viši cilj je sigurnost, dok je u slučaju okrivljenika viši cilj rehabilitacija.

Unatoč tome što osuđenicima oduzimamo npr. pravo na slobodu, istovremeno nastojimo zaštiti što veći broj njihovih prava i sloboda. U većini zemalja osuđenici uživaju sva svoja prava, ali u ograničenoj mjeri – imaju ograničenu slobodu kretanja, imaju pravo na informacije, pravo na obrazovanje, pravo na dostojanstven život itd.

Moramo se zapitati zašto je to tako?

Odgovor je jednostavan, jer smo odlučili da su ljudima prava neotuđiva – samim time, niti jedna osoba nema pravo odlučivati o tuđim pravima i slobodama.

Formiranjem društvenog ugovora, država (tj. zajednica) se obvezala štiti prava i slobode svake osobe koja je dio zajednice. Kako bismo shvatili važnost ovog principa, moramo se pitati kakav bi bio svijet ukoliko ovog pravila ne bi bilo. U društvu bez tog pravila, ljudi nemaju obavezu poštivati prava drugih ljudi – drugim riječima, prava su dodatak i nagrada koje osobe mogu dobiti u društvu. Ako ljudi nemaju obavezu poštivati prava drugih ljudi, relativizira se poštivanje svih prava – tj. poštivanje prava ovisi o osobnoj procjeni svake osobe.

Drugi razlog zašto je važno da država poštuje prava i slobode je taj što je država uzor građanima. Dakle, po toj logici, država bi trebala biti vodilja onakvog ponašanja kakvo očekuje od svojih građana.

Ako država ne poštuje prava ljudi, a posebno njihovo pravo na život, ona se na bazi principa izjednačava sa osobom koja je počinila zločin. U tom trenutku država svojim građanima šalje poruku da je u određenim slučajevima u redu izvršiti ubojstvo, tako da se princip kršenja prava relativizira.

Ova debata je također i o tome je li retribuciji mjesto u kaznenom sustavu.

Ljudsko društvo često funkcionira po principu mogućnosti ispravljanja vlastitih grešaka zato što se ispravljanjem vlastitih grešaka najjasnije shvaća gdje smo pogriješili i zašto je naše djelovanje bilo krivo. Tako i u ovom slučaju, kad neka osoba pogriješi, mi kao zajednica bi se trebali izdići iznad osvete i pokazati kakvo ponašanje želimo od pojedinca u društvu. U ovom slučaju, to bi značilo da mi kao zajednica šaljemo poruku da se ljudska prava poštuju, a da svaka osoba, u sklopu njih, ima pravo na rehabilitaciju, život i dostojanstvo.

S druge strane, zajednica koja se vodi načelom vraćanja istom mjerom je zajednica koja je okrutna i osuđena na propast. Primjer takvog društva je Hamurabijev zakonik koji je i danas poznat po načelu oko za oko zub za zub, a većini ljudi je prva asocijacija na taj zakonik zastarjelo i okrutno društvo koje nepravedno tretira svoje građane.

Dakle država treba svojim primjerom pokazivati građanima kako se treba ponašati.

U ovom argumentu bi se trebali zapitati koja je uloga pravnog sustava i je li uloga pravnog sustava osveta ili pružanje sigurnosti, ali i pomaganje pojedincima koji su se ogriješili o društvo. Ako je uloga sigurnost i pomoć, ima li mjesta u pravosudnom sustavu za smrtnu kaznu?

Još jedan važan argument protiv smrtne kazne je pitanje nedužnih osuđenika. Iako pravosudni sustav teži savršenstvu, zakoni su pisani i provođeni od strane ljudi, čime su i podložni pogrešci. Smrtna kazna sa sobom nosi nepovratne posljedice. Loše je kada nedužni ljudi budu osuđeni na dugogodišnje izdržavanje kazne, a kasnije se pokaže da su nevini, no oni ipak imaju priliku osjetiti slobodu i uživati svoja prava. Osoba koja je osuđena na smrtnu kaznu, a kasnije se pokazala nevinom, ne može ponovo oživjeti, a pravosudni sustav ne može ispraviti svoju grešku. Pravosudni sustav je ubio nevinog čovjeka, a istovremeno zahtjeva od građana da to ne rade.

Protivnici smrtne kazne bi mogli analizirati i kojoj skupini ljudi unutar društva se najčešće dodjeljuje smrtna kazna i je li diskriminatorna, mogli bi raspravljati i o pitanju da pravosudni sustav treba biti ujednačen i da bi osobe za isti zločin trebale dobivati istu ili sličnu kaznu dok dodjeljivanje smrtne kazne i oduzimanja života osuđenika ovisi o lutriji odnosno stavovima suca koji stoji ispred osuđenika.

 

Kao što smo najavili u prvoj objavi – pitanje smrtne kazne povlači neka od najčešćih debatnih pitanja – pitanja moralnosti i etičnosti pojedinca i zajednice u kojoj živimo, pitanja vrijednosti koje pripisujemo ljudskim životima, ljudskim pravima i kaznama koje određuju pravosudni sustavi država. U ova dva bloga nastojali smo vam što bolje prenijeti način na koji argumentiramo i uspoređujemo takve vrijednosti, kako pazimo da nismo sami sebi proturječni i koje je argumente najbolje izbjegavati zato što umanjuju težinu našeg glavnog principa.

Za kraj je važno napomenuti kako sva pravila vezana uz argumentaciju našeg glavnog principa nisu važna samo kad govorimo za/protiv smrtne kazne, nego u svakoj debati  koju primarno baziramo na vrijednostima.

Nadamo se da smo vam pomogli u nadolazećim debatama!