Primijetili smo na brojnim turnirima da debatanti imaju problem objašnjavati i debatirati o vrijednostima. Kako bi spriječili daljnje sudačke suze na turnirima, koje uvelike pridonose podizanju razine mora, pripremili smo vam mali vodič vrijednosti u debati.

Jedna od stvari o kojoj debatanti nikada ne razmišljaju je: što su to uopće vrijednosti? Vrijednosti su društveni konstrukti, dakle uvjerenja o tome koji ciljevi su poželjni, istiniti i vrijedni. Jednostavnije, vrijednosti su ono o čemu želimo kao pojedinac ili kao društvo težiti. One utječu na ponašanje pojedinaca jer nam govore koje ponašanje okolina odobrava čime pa tako čine najvažniji faktor u funkcioniranju društva. Svi znamo koje osobine su poželjne u našem društvu i većina nas se ponaša u skladu s time čime znatno olakšavamo funkcioniranje društva. Primjerice, svi znamo da pljačkanje nije prihvatljivo ponašanje u društvu jer težimo zaštiti vlasnika i njegovu sigurnost. Zato se samo manjina odlučuje usprotiviti toj socijalnoj normi, dok većina nas se ponaša u skladu s time.

Vrijednosti su se u društvima mijenjale kroz povijest što dokazuje da su to društvena uvjerenja na koja utječe kultura, povijest, religija i sl. tog društva u datom trenutku (npr. nekada je dominantno društveno uvjerenje bilo da su bijeli muškarci vrjednije od ostatka društva i prema tom uvjerenju se konstruirao pravni poredak, dok danas vjerujemo u jednakost svih članova društva pa prema tome konstituiramo pravni i društveni poredak).

Najčešće vrijednosti o kojima govorimo u debatu su prava i slobode: jednakost, sloboda govora, sloboda izbora, sigurnost, privatnost, pravo na privatno vlasništvo itd.
Najčešća greška koja se javlja je da debatanti ne analiziraju važnost tih vrijednosti. Često objašnjenje koje čujemo na pitanje zašto je neko pravo ili sloboda važno glasi: ”Jer smo mi kao društvo tako odlučili” ili ”Jer je to preduvjet za demokraciju”. Ti odgovori nisu loši sami po sebi, ali u konačnici ne pokazuju zašto je važno neku vrijednost čuvati. Pitanje koje se trebamo pitati glasi: ”Što bi bilo da nema nekog prava ili slobode; kakvo bi to društvo bilo; kakav bi to utjecaj imalo na život pojedinca; za koje se to vrijednosti društvo zalaže; kakvu bi ulogu imala država u tom društvu”.

Analizirajmo to sada na primjeru jednakosti. Prvo sucu trebamo objasniti što je to jednakost. Jednakost je stanje u kojem svi članovi društva imaju jednaki status, tretirani su jednako i imaju jednaku šansu uspjeti u tom društvu.
Sljedeće pitanje je što se događa ako nema jednakosti? Bez jednakosti, imamo različiti tretman određenih grupa unutar društva, odnosno diskriminiramo određene članove društva.
Sljedeća stvar koju se pitamo je zašto je to loše? Najčešći odgovor debatanata je: ”Kak’ ne kužiš, loše je!”.
No, negativne posljedice možemo analizirati iz više perspektiva. Prva je na razini pojedinca. Pojedinac kojem uskraćujemo prava na temelju njegove različitosti je nezadovoljni pojedinac, pojedinac koji neće moći ostvariti svoj puni potencijal i koji bi u konačnici mogao postati disfunkcionalni član društva. Ono što je još problematičnije da je netko tretiran drugačije na temelju osobina na koje nije mogao i neće moći utjecati. Time je njegova sudbina zapečaćena prilikom začeća što još više doprinosi frustraciji tog pojedinca. Zdravo seljački, rekli bi da to nije fer.
Kada analiziramo iz perspektive društva, moramo se zapitati kakvo je društvo u kojem ljude tretiramo drugačije, a koji bi trebali biti rođeni jednaki i slobodni. To je društvo koje nije skladno, koje nije funkcionalno, koje je puno predrasuda i mržnje. Osim što na intuitivnoj razini vjerojatno nitko ne želi živjeti u takvoj okolini, takvo društvo ima manju mogućnost prosperirati jer ne iskorištava sav potencijal pojedinaca, usredotočuje se na potlačivanje izolirane skupine, a ne na rast društva. Ono što nas je povijest nebrojeno puta naučila je da se takva društva na kraju raspadnu, a taj pad bude krvav i dugotrajan.
Kada analiziramo jednakost iz perspektive demokratske države, pitamo se koja je uloga države. Uloga je predstavljati sve građane, jednako tretirati sve građane i osigurati im jednake mogućnosti. To je srž demokracije koja je naučena iz grešaka svih prethodnih sustava. Tako da kada u demokraciji ne tretiramo sve jednako, država ne obavlja svoju ulogu i vjerojatno ne živimo pravu demokraciju.

Da suca ne bi umorili svom tom suhoparnom teorijom o jednakosti čovjeka, nužno je sucu povezati rečeno sa stvarnim primjerima. U ovom slučaju bismo mogli pričati o nejednakosti muškaraca i žena te povezati to s #metoo pokretom ili brojnim istraživanjima koja pokazuju koliko društvo i  država gube što ekonomski, što sociološki radi te nejednakosti. Nadalje, mogli bi pričati  o diskriminaciji ljudi druge rase ili religije pa povezivati s Black lives matters ili s islamofobijom ili valom izbjeglica koje traže našu zaštitu.
Što god odlučili važno je sucu pokazati zašto određeni princip ne funkcionira samo u idealnom svijetu već zašto je važan u svakodnevnom životu.