Svi mi znamo da su ljudi prvenstveno vizualna bića, no u zadnje vrijeme se sve više otkriva kako jezik i korištenje jezika, bilo auditivnim putem ili vizualnim, utječe na ljudsko shvaćanje okoline. Dugi niz godina lingvisti pokušavaju shvatiti utječe li jezik na proces razmišljanja ili pak proces razmišljanja utječe na jezik koji koristimo. Ono što je na kraju jedino važno znati – jezik i naša razmišljanja su povezani.
Američko Sveučilište u San Diegu provelo je iscrpno znanstveno istraživanje u kojem je nedvojbeno pokazano da izbor riječi itekako utječe na percepciju okoline. Na primjer, kada bi se kriminalne radnje opisivale kao zvjerske reakcija ljudi je naginjala ka poduzimanju represivnih mjera (dovođenjem veće policijske kontrole, povećanjem zatvorskih kazni i sl.). Kada bi se iste kriminalne radnje opisivale kao virusi društva, ljudi su bili skloniji poduzimanju preventivnih radnji (promišljanje o uzroku problema, ulaganje u edukaciju i ekonomsku jednakost).
U svijetu u kojem se svakodnevno svaka osoba susretne i upije oko 34GB informacija, način na koji se izražavamo značajno utječe na način na koji se ponašamo. Možemo to sagledati na području politike. Način na koji se ljudi ponašaju, određuje vrstu politika koje političari biraju i provode. Zahvaljujući političkom kaosu u SAD-u, imali smo priliku iz prve ruke svjedočiti ovom socijalnom eksperimentu. Cambridge Analyitica je koristeći Facebook podatke o korisnicima, analizirala profile korisnika i podijelila ih u ciljane skupina. Prilagođavajući političke poruke, posebno za svaku skupinu, osigurala je da neodlučni glasači glasaju za njihovu stranku. Ono što se u ovom slučaju pokazalo, ako znamo dovoljno informacija o ljudima s kojima stupamo u kontakt, možemo prilagoditi poruku i time utjecati na to za koga će glasovati na izborima. Sam Donald Trump je nesvjesno, u jednom od svojih govora, pričao o provedenom istraživanju gdje su analitičari utvrdili da ljudi reagiraju na izraz ”isušiti močvaru” (Hrvatski političari su to sami shvatili, godinama ranije što nas čini prvima barem u nečemu) što je dovelo do toga da je Trump učestalo koristio taj izraz, a broj njegovih simpatizera je porastao.
Iako nije toliko u fokusu čitavog Facebook i Cambrige Analytica skandala, jedna od najvažnijih stvari koji smo mogli naučiti da je demokracija vrlo krhka i da može biti lako izigrana bez nekih grandioznih i uočljivih akcija, već pažljivim korištenjem riječi.
Verbalne manipulacije od strane političara nisu neka novost. Čitava povijest je dokaz kako se to oduvijek događalo. Ono što situaciju danas čini drugačijom je količina informacija koje pristižu do nas i jednostavnost pronalaženja osobnih podataka o skupinama na koje se želi utjecati. Upravo zato danas razgovor o utjecaju riječi na naše viđenje okoline ima veći značaj nego ikada prije.
Ono na što također želimo skrenuti pozornost je da ljudi imaju takozvani ”Overtonski prozor”. Taj izraz označava prozor ideja koje su prihvaćene u javnosti kao normalne i oko kojih se vodi prihvaćeni javni diskurs. Sve izvan toga prozora se smatra smiješnim, radikalnim ili nezamislivim. Radi količine informacija koju čovjek svakodnevno susretne, danas je lakše nego ikada pomaknuti Overtonski prozor, odnosno normalizirati ideje u javnom prostoru koje su prije toga bile nezamislive. Uzet ćemo za primjer opet Trumpa. On je brojnim i nezamislivim izjavama normalizirao takvo ponašanje i više se nitko ne čudi niti jednoj njegovoj izjavi. Npr. nakon laganja o broju ljudi na inauguraciji, simpatiziranju neonacista, upućenim brojnim rasističkim izjavama vezanim uz Afroamerikance i muslimane te vrlo smiješnim tweetovima o Kim Jong Unu, neke njegove manje radikalne ideje prolaze nezamijećeno. Do toga dolazi jer smo pomaknuli ideju što je radikalno kada pričamo o njegovim izjavama.
Zašto vam sve to govorimo?
Osim što je zgodno imati opće znanje, jer nikada ne znamo kada će nam neke informacije zatrebati, ove informacije su izrazito bitne kako bi poboljšali debatne vještine. Naime, sudac je također čovjek, osoba od krvi i mesa, na koju se može utjecati pravilnim izborom riječi. Suci često govore debatantima: ”Naslikaj mi sliku toga što govoriš”. Ono što vam zapravo žele reći je da koristite riječi tako da opišete situaciju/problem i tako izazovete emocionalnu reakciju. Osim što je to stilski izuzetno dobro, emotivna reakcija na debatni slučaj povećava šanse da će sudac na kraju glasati za vašu stranu.
Kako da izvježbate oslikavanje situacije?
Pije nego što krenete iznositi argumente zapitajte se koja je emocija koju želite uopće prenijeti sucu? Postoji li neka stvarna priča koja najbolje opisuje vaš cilj? Na samome kraju, pogledajte vaše argumente i provjerite možete li određene riječi u objašnjenju zamijeniti sinonimima koji će bolje prikazati vaš debatni slučaj sa strane emotivnosti.
