Kao pomoć u pripremama za nadolazeći turnir objavljujemo info materijal o tezi.
Ključni pojmovi u ovoj tezi su: diktatura i demokracija.
Diktatura je vladavina u kojoj jedna osoba ili skupina osoba ima apsolutnu vlast koja nije ograničena zakonima, Ustavom niti podvrgnuta kontroli drugih tijela kao što je sudska vlast.
Demokracija je oblik vlasti u kojoj odluke donose ili izravno građani ili one proizlaze iz volje građana koji odabiru svoje predstavnike na izborima. Jedna od karakteristika demokracije je i trodioba vlasti na sudsku, izvršnu i zakonodavnu.
Sljedeće što se treba definirati u tezi su pojmovi snažna diktatura i slaba demokracija.
Karakteristike snažne diktature su da postoji stalna vlast koja nije podložna izborima, vlast je u rukama jedne grupe osoba, a opozicija nije dozvoljena ili nema nikakvu nenasilnu mogućnost preuzimanja vlasti. Iz te stalnosti vlasti proizlazi efektivnost vlasti jer odluke donosi manji broj ljudi te se odluke donose u kraćem vremenskom periodu.
Snažnu diktaturu karakteriziraju snažna vojska i policija i efikasna provedba zakona što rezultira niskom stopom kriminala među građanima.
S druge strane, problem snažnih diktatura je nedostatak priznavanja i zaštita osnovnih ljudskih prava i sloboda (nema slobode mišljenja, slobode medija itd…) koji rezultira velikim brojem osoba koje su proglašene državnim neprijateljima, a to u konačnici dovodi do velikog broja osoba koje su osuđene na dugogodišnje kazne ili ubijene i/ili im je oduzeta imovina.
Ukratko, zemlje koje imaju političku i gospodarsku stabilnost, a ne poštuju prava i slobode građana, su snažne diktature.
Primjeri zemalja koje imaju snažnu diktaturu su: Libija (Idris,Gadafi), Španjolska (Franco), Venezuela (Gomez),Sirija (Asad) itd…
S druge strane, slabe demokracije su oni politički sustavi u kojima ne postoji jasna trodioba vlasti, u kojima je slaba zaštita prava i sloboda građana, ali za razliku od diktature prava i slobode postoje i dane su građanima.
Slabe demokracije obilježava i visoka stopa korupcije unutar političkih institucija, nesposobnost države da provede donesene zakone, birokratizacija (sporost donošenja i provođenja odluka) i niska kultura političke participacije građana (slaba izlaznost na izborima, politička apatija).
Ukratko, zemlje koje su tek u začecima prihvaćanja demokratskog sustava, zemlje u tranziciji s nestabilnim gospodarstvom su zemlje sa slabom demokracijom. U tim zemljama postoji vladavina zakona, trodioba vlasti i prava i slobode pojedinaca, ali problem ponekad nastaje u osiguravanju istih.
Primjeri zemalja su: Demokratska Republika Kongo, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Turska, Rusija. Za određivanje koje su točno države primjeri čega i zašto možete pogledati Indeks snage demokracije
Možda kao najbolje objašnjenje ove teze služe Kina i Indija. Dvije zemlje koje su u isto vrijeme prošle velike promjene. Kina, koja se nakon Kineskog građanskog rata odlučila za komunističku diktaturu, dok se Indija nakon stjecanje neovisnosti odlučila za demokraciju.
