Nakon završetka prvih srednjoškolskih turnira i osnovnoškolskih turnira, otvaramo HDD blog. Prvi post zato posvećujemo dijelu case-a sa kojim se svi susrećemo, kako u debati ,tako i privatno, argumentu.
Što je zapravo argument? Najjednostavnije rečeno, argument je razlog koji koristimo prilikom uvjeravanja. On pokazuje zašto nešto želimo napraviti ili zašto nešto mislimo.
U teoriji, argument ima tri dijela: tvrdnju, objašnjenje i dokaz. U debati mu dodajemo još jedan element, poveznicu, kojom se pokazuje kako je ono što se tvrdi povezano sa zadanom tezom.
Tvrdnja argumenta je njegov središnji dio. U jednoj rečenici jasno iskazana poanta onoga što se smatra, za što se zalaže. Izgovaranjem jasne tvrdnje, cilj je zadobiti punu pažnju slušatelja (u debati protivnika i suca) te osigurati da slušatelji i vi imate identično značenje tj. shvaćanje onoga izrečenoga. Tvrdnja zbog toga mora biti jasna, nedvosmislena i dovoljno jaka da zainteresira slušatelje.
Kada ste osigurali da vaš slušatelj zna što želite reći, vrijeme je da objasnite zašto je to vama važno, što vi pod time točno smatrate. Upravo spomenuto ZAŠTO je ključ uspjeha vašeg objašnjenja. Što na više mogućih ”zašto” pitanja odgovorite u svome objašnjenju, time ste sebi osigurali veći stupanj shvaćanja i prihvaćanja tvrdnje od strane slušatelja. Prilikom objašnjavanja važno je paziti da se uistinu objašnjava tvrdnja argumenta. Vrlo često imamo priliku čuti dobra i detaljna objašnjenja koja, nažalost, nisu objašnjenja ranije izrečene tvrdnje. Kao debatantima vaš je zadatak takve propuste uočiti i iskoristiti u debati.
Dokaz kao dio argumenta je element koji od vas zahtijeva nešto malo pretraživanja interneta (Google je vaš prijatelj). Dokaz mogu biti statistike, primjeri, rezultati provedenih istraživanje, poziv na autoritet (citiranje stručnjaka određenog područja) i sl. U ovom dijelu argumentacije važno je paziti na nekoliko stvari. Prvo, uvjerite se da vaš dokaz uistinu dokazuje vašu tvrdnju. Ako tvrdite da je određeni zakon doveo do ekonomske štete, važno je objasniti kako se to dogodilo i pokazati nedvosmislenu vezu. Drugo, koristite vjerodostojne izvore. Provjerite koliko je vaše istraživanje relevantno, ukoliko se pozivate na autoritet osigurajte da to uistinu bude stručnjak s nekog područja. Prilikom ove faze argumentiranja ekipe često koriste samo jedan izvor istraživanja, i traže “specifične” za sebe povoljne, dokaze praveći se da suprotni dokazi ne postoje. Razmislite, ako je nešto debatna teza to znači da se mogu naći razlozi i za jednu i drugu stranu tako da znajte da samo zato što imate dokaz ne znači da je on nepobitan ili da ga nije moguće drugačije interpretirat. Treće, zapamtite da nije dovoljno samo reći istraživanje, statistiku, primjer. Sve što se kaže (posebice u debati) mora biti objašnjeno i povezano, pa tako i dokaz. Zato, nakon što izgovorite neki oblik dokaza objasnite što ste slušatelju time htjeli pokazati. Objasnite kako taj dokaz potkrjepljuje vašu tvrdnju i kako joj daje na težini, zašto upravo primjeri koje vi koristite “prelamaju” debatu, a ne primjeri koje koristi druga ekipa. Tek kada ovaj korak napravite, možete smatrati da vaš argument uistinu ima dokaz.
Za kraj nam ostaje poveznica. Neovisno o formatu, poveznica pokazuje vezu između argumenta i teze, odnosno u KP formatu se još rade poveznice između argumenata i kriterija te kriterija i teze. Ideja poveznica je pokazati kako je određeni element povezan s tezom na koju se debatira. Cilj poveznice je pokazati kako neki argument dokazuje tezu, odnosno kako neki kriterij utječe na (ne)afirmiranje teze.
