Intenzivan uvoz radnika – kome ide u korist, a kome na štetu?

Svjedočimo sve većem broju stranih radnika u Hrvatskoj, ali donosi li intenzivan uvoz radne snage više štete nego koristi? U ovom članku razrađujemo ključne razloge za i protiv ove teze – savršeno štivo za sve koji žele bolje razumjeti ovu kompleksnu temu.

Što je intenzivan uvoz radne snage?

Intenzivan uvoz radne snage podrazumijeva značajno i kontinuirano zapošljavanje stranih radnika kako bi se popunila radna mjesta u određenoj zemlji. U Hrvatskoj se to najčešće događa u sektorima poput turizma, građevine, industrije i uslužnih djelatnosti. Ovaj proces uključuje izdavanje radnih dozvola, privremenih boravišnih dozvola i često organiziran dolazak većih skupina radnika iz drugih zemalja.

Zašto je u tezi riječ intenzivan? Broj stranih radnika u Hrvatskoj dramatično je porastao u posljednjih nekoliko godina. Do 2019. godine Hrvatska je godišnje izdavala oko 30.000 do 40.000 radnih dozvola za strance, a vlada je na godišnjoj razini definirala kvotu, koja je bila oko 65.000 (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_12_116_2310.html).
Međutim, promjenama zakona, kvote su ukinute, pa je u 2022. godini taj je broj prešao 100.000, a u 2023. godini izdano je više od 180.000 radnih dozvola, a 2024. 206.529. (https://mup.gov.hr/UserDocsImages/statistika/2025/1/Mjese%C4%8Dne%20statistike%20prosinac%202024.pdf)

Za kontekst, to znači da broj stranih radnika već više od 10% ukupne radne snage u Hrvatskoj.

To je značajna promjena u vrlo kratkom vremenu, posebno ako uzmemo u obzir da je Hrvatska tradicionalno bila zemlja emigracije, a ne imigracije.

Zašto se događa uvoz radne snage?

Kao što smo već utvrditi, Hrvatska se posljednjih godina suočava s rastućom potrebom za uvozom radne snage. Ovaj trend potaknut je kombinacijom demografskih, ekonomskih i tržišnih čimbenika. Ključni razlozi za povećani uvoz radnika uključuju:

Mnogi poslodavci tvrde da ne mogu pronaći domaće radnike za određene poslove, posebno u sektorima poput građevine ili sezonskog turizma. Unatoč velikom broju uvezenih radnika, i dalje postoji stalna potreba za novim (https://vijesti.hrt.hr/gospodarstvo/poslodavci-za-sezonu-nam-nedostaje-10-tisuca-kvalificiranih-radnika-11998112).

Zašto je ovo pitanje važno?

Razmislimo o nekoliko konkretnih primjera kako bismo bolje razumjeli složenost situacije.

Koje su posljedice za hrvatsko društvo?

Ekonomski učinci:

Kratkoročne prednosti:

Dugoročni izazovi:

Društveni učinci:

Pozitivni aspekti:

Dugoročni izazovi:

Utjecaj promjena na tržištu rada na lokalnu zajednicu: priča iz pekare

Priča tete Nevenke iz zagrebačkog Trnja ilustrira kako promjene na tržištu rada mogu duboko utjecati na kvalitetu života u lokalnoj zajednici. Nevenka je godinama svako jutro odlazila u svoju lokalnu pekaru, gdje bi uz kupnju kruha provodila vrijeme u razgovoru s prodavačicom Ivanom. Za ovu 78-godišnju umirovljenicu, ti su razgovori bili važan dio dnevne rutine i način održavanja socijalnih kontakata. Kada je pekara zaposlila prvu radnicu s Filipina, Nevenka je to doživjela kao zanimljivo iskustvo – s Ivanom su pokušavale uključiti novu kolegicu u razgovore, učile nekoliko filipinskih riječi, dijelile recepte.

Međutim, situacija se promijenila kada je Ivana zatražila povećanje plaće zbog rasta troškova života. Nakon što je vlasnica pekare to odbila, Ivana je dala otkaz, a pekara je postupno zamijenila sve domaće radnice sa stranim radnicama. Ivana je bila jako ljuta i razočarana, no relativno brzo je našla bolji posao pa ju taj osjećaj brzo prošao. Da je imala problema s nalaskom posla, bila bi iznimno ljuta. Sva sreća da je ekonomska situacija dobra. 

Za tetu Nevenku, ova promjena znači mnogo više od jezične barijere koja joj otežava postavljanje pitanja o proizvodima – izgubila je važan dio svoje svakodnevne socijalne interakcije. Ona nema ništa protiv novih radnica, samo joj je svakodnevica tužnija otkad su one tamo, i to ju čini nesretnom. Njen je život jako izgubio na kvaliteti.

Iza pulta pekare sada rade Maria i Jasmine, obje s Filipina. Maria je presretna što radi u Hrvatskoj – sa svojom plaćom, iako je minimalna po hrvatskim standardima, zarađuje gotovo deset puta više nego što je mogla zaraditi na Filipinima. Svaki mjesec može poslati značajan dio plaće svojoj obitelji, što je omogućilo njezinoj sestri da završi fakultet. Planira ostati u Hrvatskoj koliko god može i već je počela učiti hrvatski jezik preko mobilne aplikacije. Nije joj jasno zašto je Nevenka prestala pričati s njom.

Za Jasmine je situacija potpuno drugačija. Iako i ona zarađuje više nego na Filipinima, emotivno se teško nosi sa životom u Hrvatskoj. Morala je ostaviti svoju šestogodišnju kćer s roditeljima jer pravila o radnim dozvolama ne dopuštaju dovođenje obitelji. Živi u prenapučenom stanu s još pet radnica, daleko od centra grada, i veliki dio plaće uzimaju joj za stanarinu i hranu. To nije sukladno zakonima, ali zbog velikog broja radnika koji dolaze nema nikog tko bi provjeravao u kojem su stanju strani radnici. Svaku večer pokušava razgovarati s kćeri preko video poziva, ali vremenska razlika i loša internetska veza u stanu često otežavaju komunikaciju. Jasmine je iznimno teško izdržati razdvojenost i stalno razmišlja o povratku kući, no život njene obitelji ovisi o tome da izdrži i radi u Hrvatskoj.

Marina, vlasnica pekare, uspjela je značajno smanjiti troškove rada prelaskom na strane radnike. Iako je to dovelo do gubitka kvalitete usluge za kupce poput tete Nevenke, Marina je ušteđeni novac iskoristila za otvaranje druge pekare u susjednom kvartu. Širenje poslovanja značilo je da je morala udvostručiti svoje narudžbe brašna i drugih sastojaka.

Ovo povećanje potražnje izravno je utjecalo na Janka, lokalnog poljoprivrednika iz okolice Karlovca, koji Marini već godinama dobavlja visokokvalitetno domaće brašno. Zahvaljujući povećanim narudžbama, Janko je mogao proširiti proizvodnju, kupiti novi traktor i zaposliti dvojicu mladih radnika iz svog sela. Njegova djeca, koja su razmišljala o odlasku u Njemačku, sada vide budućnost u moderniziranom obiteljskom gospodarstvu. Razmišljaju o dodatnim proširenjima kapaciteta ali nemaju koga više zaposliti u svom kraju.

Ovo je jako pojednostavljena priča koja pokazuje kako jedna promjena na tržištu rada može istovremeno proizvesti i pozitivne i negativne učinke. Dok je zajednica izgubila vrijedne društvene veze koje su postojale u staroj pekari, istovremeno su nastale nove ekonomske prilike koje su pomogle održati život u ruralnom području. I tu je pitanje koje je zapravo u temelju ove teze – kako vrednovati i balansirati različite vrste dobrobiti za zajednicu? Je li ekonomski napredak koji pomaže jednoj obitelji vrijedan slabljenja društvenih veza koje su važne drugim članovima zajednice?

I o čemu mi onda raspravljamo? 

Pitanje intenzivnog uvoza radne snage nije jednostavno “za ili protiv”. Radi se o složenom problemu koji zahtijeva balansiranje različitih interesa i perspektiva:

Svako rješenje mora uzeti u obzir ove različite aspekte i pronaći ravnotežu između trenutačnih potreba tržišta rada i dugoročnog razvoja hrvatskog gospodarstva i društva. 

To nije pitanje jednostavnog izbora između uvoza radne snage ili ne, već pitanje kako upravljati tim procesom na način koji donosi korist svim dijelovima društva.

Na što trebamo paziti
Rasprave o imigraciji i stranim radnicima često mogu odvesti u smjeru netolerancije i predrasuda.

Najveći broj dozvola za boravak i rad do 31. prosinca 2024. godine izdan je državljanima sljedećih država:

•  Bosna i Hercegovina – 38.100
•  Nepal – 35.635
•  Srbija – 27.988
•  Indija – 20.502
•  Filipina – 14.680
•  Sjeverna Makedonija – 13.855
•  Bangladeš – 13.630
•  Kosovo – 8.139
•  Uzbekistan – 6.959
•  Egipat – 6.672

Kao što vidimo, brojne zemlje s ovog popisa nisu dio kulturnog kruga na koji su Hrvati navikli i to je narativ koji se jako često spominje kao glavni. Radnici su stranci.

Važno je učenicima ukazati da u ovoj tezi problem sam po sebi nije u tome što radnici dolaze iz dalekih zemalja i imaju drugačiju kulturu. Neki ljudi misle da je problem u tome što strani radnici dolaze iz kultura koje su nam manje poznate. No, važno je razumjeti da sama činjenica da netko dolazi iz daleke zemlje nije ono što stvara poteškoće, odnosno to je potencijalno problem iz perspektive jezične barijere, ali svi ostali ekonomski razlozi nisu vezani za to što strani radnici dolaze iz drugih kultura.

Pravi problem kod velikog uvoza radne snage koja je kulturno različita je to što nemamo dobar sustav koji bi omogućio njihovu integraciju u društvo. Kada u kratkom vremenu dođe puno radnika, a nitko se ne brine o tome kako će se uklopiti, oni često ostaju u zatvorenim skupinama. Žive i rade u svojim zajednicama, ne uče jezik i nemaju priliku postati dio društva. To nije dobro ni za njih ni za Hrvatsku. Ova rasprava ne treba biti o tome koje su zemlje “poželjnije” kao izvor radnike ili o tome koliko se njihova kultura razlikuje od naše. Glavno pitanje je način na koji se uvoz radne snage provodi i kakve posljedice ostavlja na društvo. Ako se radnike dovodi bez plana za njihovu integraciju, stvaraju se podjele, a to dugoročno nije dobro. No ta situacije nije nužno vezana za intenzivan uvoz, ona je vezana sa loš način na koji se uvoz provodi.