UVOD

Metaverse tehnologija, umjetna inteligencija, farmaceutska industrija, zelene tehnologije, online streaming usluge. Osim što su teme s debatnih natjecanja, ovo su sve i područja u kojima je veliki broj izuma zaštićen patentima. Samo u Europskoj Uniji je 2023. odobreno preko 104 000 patenata. S obzirom na količinu i opsežnost patenata na skoro svaki proizvod koji koristimo u našoj svakodnevici, analizirat ćemo tezu “Ovaj dom smatra da patenti čine više štete nego koristi”. Proći ćemo kroz definiciju patenta, pojasniti što se u ovoj debati treba i ne treba dokazivati, koje su neke od šteta i koristi koje patenti uzrokuju i koja se pitanja na kraju dana postavljaju u ovoj debati.

DEFINICIJA

Što je to patent?

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom tijekom ograničenog vremenskog perioda koje u pravilu ne može trajati dulje od 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Nakon zaštićenog perioda patentirani izum postaje javno dobro, svakom dostupno na uporabu.

Koji su uvjeti patentiranja izuma?

Načelno postoje tri glavna uvjeta za dobivanja patenta. Da bi se izum mogao patentirati on mora biti nov, inventivan i industrijski primjenjiv. Kada kažemo da izum mora biti nov, to znači da mora biti značajno drugačiji od postojećih izuma. Kada kažemo da mora biti inventivan, to znači da ne smije biti očigledan osobi koja je upoznata s pripadajućim područjem. Kada kažemo da izum mora biti industrijski primjenjiv, to znači da se mora moći primijeniti za upotrebu u pripadajućoj industrijskoj grani. Osim toga, patentirati se ne mogu apstraktne ideje, zakoni prirode ili prirodni fenomeni. Tijela koja odlučuju ispunjava li prijava za patent uvjete su nacionalni patentni uredi (npr. Državni zavod za intelektualno vlasništvo u Hrvatskoj) ili regionalni patentni uredi (npr. Europski patentni ured).

Izumitelj u sklopu prijave patenta mora priložiti i tehničke detalje svog izuma koji omogućuju stručnjaku iz istog područja izradu ili upotrebu izuma.

Što je to licenciranje?

Jednom kada je patent odobren, vlasnik ima pravo drugim pojedincima ili skupinama omogućiti proizvodnju, korištenje i prodaju svojeg izuma izdavanje licence. Vlasnik zauzvrat najčešće traži novčanu isplatu ili udio zarade od prodaje proizvoda. Prema OECD istraživanju Marie Pluvia Zuniga i Dominique Guellec, svaka peta europska kompanija licencira svoje izume nepartnerskim kompanijama. Patente najviše licenciraju male i velike kompanije, dok srednje velike kompanije izdaju manji broj licenci.

Kada pričamo o licencama, dva su bitna slučaja. Prvi je kada vlasnik izuma daje licencu drugoj instituciji kako bi ona samostalno proizvodila i prodavala izum. Drugi slučaj je kada vlasnik izuma daje licencu drugoj instituciji koja planira izum ukomponirati u svoj proizvod kako bi ga unaprijedila. 

TERET DOKAZA

U tezi “Ovaj dom smatra da patenti donose više štete nego koristi” strana afirmacija mora dokazati da su štete koje patenti stvaraju značajnije od koristi koje patenti donose. To znači da argumenti u debati trebaju biti štete odnosno koristi patenata. U svakom argumentu bismo trebali objasniti koju štetu ili korist patenti stvaraju,  dokazati da je ta šteta ili korist stvarna te objasniti zašto je šteta ili korist značajna.

Dakle, u ovoj tezi očekujemo rasprave oko toga uzrokuju li patenti stvarno štetu koja afirmacija tvrdi i koliko je ta šteta značajna u usporedbi s koristima. Ovdje treba napomenuti da skoro nijedna šteta ili korist nema samo jedan uzrok. Dakle, niti jedna strana u svojim argumentima ne mora dokazivati da su patenti isključivi uzrok određene štete ili koristi. Ono što se treba dokazivati je da su patenti značajan uzrok štete i da je šteta uzrokovana patentima značajna. 

Ovdje je važno napomenuti da ovo nije debata o zabrani patentiranja. To znači da u debati ne bismo trebali pričati o posljedicama koje bi proces zabrane patentiranja imao na svijet.

Također, važno je napomenuti da u ovoj debati ne bismo trebali dokazivati da postoje alternativni načini zaštite izuma koji su bolji od patentiranja. Ova teza ne zahtijeva, niti dozvoljava, ijednoj strani da predlaže alternative sustavu patentiranja. Iako možda postoje bolji načini postizanja inovacija, investicija i razmjene znanja, alternativni ekonomski i pravni sustavi nisu bitni za ovu debatu. Samo zato što bi alternativni sustav imao manje šteta nego sustav patentiranja, ne znači da su štete patenta manje od koristi patenata.

AFIRMACIJSKI KEJS

Ova teza ima široki raspon moguće argumentacije od utjecaja patenata na akademsku zajednicu tj. kako patenti usmjeravaju financiranje u znanosti na područja s industrijskom primjenjivosti; efikasnost sustava patentiranja na međunarodnoj razini tj. kako države sa slabijim zaštitama intelektualnog vlasništva često kopiraju patentirane proizvode; do utjecaja patenata na zemlje u razvoju tj. kako ujednačavanje sustava patentiranja šteti zemljama koje nemaju iskustvo ni mogućnosti iskoristiti puni potencijal patenata. Međutim, u ovom blogu se želimo fokusirati na nekoliko osnovnih šteta i koristi patenata.

Jedan od glavnih primjera smanjene pristupačnosti proizvoda su lijekovi. Istraživanje i izum novog lijeka zahtjeva veliku količinu resursa i vremena. U prosjeku, za izum jednog lijeka u SAD-u je potrebno 10 godina te između 43 milijuna do 4 milijarde dolara. Ovi brojevi su toliko visoki jer preko 90% novih lijekova ne završi na tržištu tj. ne prođe klinička testiranja. Patenti omogućuju farmaceutskim kompanijama postavljanje većih cijena nego što bi bilo moguće na konkurentnom tržištu kako bi nadomjestile uložene investicije u istraživanje lijeka.

Međutim, patentiranje se često koristi za produživanje postojećih patenata umjesto stvaranje novih izuma. Preko 70% popularnih lijekova na tržištu su zaštićeni dodatnim patentima kako bi se produžilo vrijeme ekskluzivnosti na tržištu. Analiza 10 najprodavanijih lijekova u SAD-u pokazala je da su ti lijekovi u prosjeku zaštićeni sa 69 patenata koji osiguravaju ekskluzivnost na tržištu 17 i pol godina duže nego je zamišljeno zakonom.

Zbog visokih cijena lijekova preko 8% građana SAD-a ne koristi lijekove propisane od strane doktora. Čak i u slučajevima kada građani imaju zdravstveno osiguranje, trošak za porezne dužnosnike je velik. Tako je primjerice američka vlada potrošila 19 milijardi dolara na sufinanciranje lijeka protiv reumatoidnog artritisa “Humira” jer su patentima produžili ekskluzivnost na tržištu. 

Čak i u slučajevima globalnih pandemija, intelektualno vlasništvo nad izumima je onemogućilo sprječavanje širenja bolesti. Indija i Južna Afrika su 2020. zatražile Svjetsku trgovinsku organizaciju  da privremeno popuste regulacije određenih stavki TRIPS sporazuma kako bi mogli proizvoditi cjepiva protiv COVID-19 koja ni nakon dvije godine nije odobrena. Birokracija koju uzrokuje intelektualno vlasništvo onemogućava opremljenost za nošenje sa zdravstvenim krizama. 

Prema opisu ekonomista Josepha Schumptera, izumi su u prošlosti slijedili linearni proces razvoja: izum, inovacija i difuzija. Situaciju u 21. stoljeću je nešto drugačija. Prema opisu ekonomista W. Briana Arthura, izumi u današnjem svijetu se zasnivaju na postojećim proizvodima i zahtijevaju kreativnu kombinaciju postojećih izuma. Patenti danas otežavaju primjenu postojećih tehnologija pri osmišljavanju novih izuma. Vlasnici patenata mogu odbiti davanje licence ili tražiti neisplative naknade te štiti svoje izume s nizom različitih patenata. Ovo je posebno važno za tzv. tehnologije opće namjene (engl. general purpose technologies) odnosno izume koji imaju širok i raznolik obujam potencijalnih primjena poput metoda genetičkog inženjerstva, računalnih algoritama, nanotehnologije, tranzistora i potencijalno umjetne inteligencije. Tako je primjerice kompanija Myriad 1994. patentirala DNA sekvencu gena BRCA1 i 47 varijanti tog gena te gena BRCA2 i njegovih varijanti. Ovo je značilo da konkurentne kompanije nisu mogle koristiti informaciju o genu za dizajniranje novih dijagnostičkih alata i terapija bez licence.

Iako patenti nude zaštitu izuma na tržištu, isto tako zahtijevaju i nošenje s pravnim procesima odobrenja patenata i sudskih tužbi. Posebno štetnu ulogu imaju tzv. patent trolovi. To su pojedinci i kompanije koji pokušavaju zaraditi novce pravnim postupcima i tužbama protiv konkurentnih kompanija. Najčešće ih optužuju za kršenje njihovog patenta iako oni sami ne proizvode izum.

S obzirom na cijenu sudske parnice, preko 2.3 milijuna dolara u prosjeku, većina tužbi se rješava izvansudskom nagodbom. 95-97% svih sudskih tužbi vezane za prekršaje patenata se rješavaju na ovaj način. 

Kada kompanije izgube na sudu ili potpišu nagodbu s patent trolom, investicije u razvoj proizvoda i istraživanje se smanjuju za 50% odnosno 160 milijuna dolara u dvije nakon nagodbe. Ovo su resursi koji su se mogli koristit za daljnji napredak tehnologija. 

NEGACIJSKI KEJS

S druge strane, patenti donose mnoge koristi koje ćemo analizirati s negacijske strane: poboljšavanje inovacija zbog motiviranja izumitelja i investitora; poboljšavanje inovacija zbog garantiranja sigurnosti; poboljšavanje kvalitete proizvoda zbog osiguravanja konkurentnog tržišta

Na ove 3 razine, negacijska strana dokazuje da su patenti mnogo korisniji nego potencijalni problemi koje afirmacija navodi upravo jer su patenti omogućili učestale, sigurne i kvalitetne inovacije u svim domenama industrije. 

S razvojem novih tehnologija povećava se količina resursa potrebna za inoviranje. Kao što smo prije naveli za izum novog lijeka je potrebno u prosjeku preko 43 milijuna dolara. Patenti omogućuju kompanijama i pojedincima veću vjerojatnost investicija u svoj proizvod zato što investicije na patentirane proizvode imaju veću sigurnost zarade. Patenti su “zeleno svijetlo” investitorima koji da njihovi uloženi resursi odlaze kompaniji koja ima pravnu zaštitu da smije jedina razvijati svoj proizvod. Time, investitori znaju da niti jedna konkurentna kompanija ne može legalno ukrasti ideju o proizvodu te ju učiniti direktnom konkurencijom na tržištu. Zbog toga investitori imaju motivaciju uložiti svoje novčane resurse u korporaciju u koju vjeruju da će biti uspješna. Prema istraživanju Christosa Kolympirisa, biotehnološke kompanije s dodatnom aktivnom prijavom za patent dobivaju 630 000 dolara investicija više od kompanija bez patenta na izum. Nadalje, patenti osiguravaju inovacije skupih tj. riskantnih inovacija jer omogućuju investitorima zaštitu za njihove riskantne uloge.  Razlog tomu jest što zbog patenata investitori znaju da usprkos inicijalnom velikom ulogu u razvijanje skupog proizvoda, njihov novac neće biti potrošen uzalud jer će investicijom zadobiti određen udio u zaradi nastalom od prodaje samog proizvoda te ga nitko neće moći legalno prekopirati. 

Cilj svake kompanije jest ponuditi rješenje na problem koji postoji. Tako primjerice problem osoba koje pate od dijabetesa možemo riješiti proizvodnjom inzulina. Naravno, postoje različiti načini na koje možemo proizvoditi inzulin. Patenti potiču otkrivanje novih metoda i proizvoda. Zato što u trenu kada je jedna metoda razvoja nekog proizvoda patentirana, nove kompanije koje rade u istoj domeni industrije, primjerice u farmaceutskoj industriji, moraju pronaći novi inovativni način rješavanja problema kojeg imaju potrošači, primjerice dijabetes. U statusu quo, primjer spomenutog razloga porasta inovacija jest zaklada Open Insulin pokušava sastaviti novi način proizvodnje inzulina koristeći genetsko inženjerstvo koje se može proizvoditi u malim obujmima i postrojenjima . Također, patenti služe kao glavni motivator svakome proizvođaču i izumitelj jer im daje sigurnost i pravnu zaštitu. Drugim riječima, osim što patentni potiču inovacije jer onemogućuju kopiranje proizvoda, patentni također pružaju legalnu sigurnost da se svaki novi patentirani proizvod ne može prekopirati i time izumitelji neće biti novčano oštećeni jer njihova konkurencija ne može ukrasti njihov proizvod. To saznanje da su zaštićeni, daje izumiteljima garanciju te ih motivira da uistinu svoju ideju oko koje su strastveni te u koju vjeruju, aktualiziraju. Dakle, patenti povećavaju izbor potrošača i potencijalno kvalitetu proizvoda jer povećavaju količinu inovacija time što štite i motiviraju proizvođače.

Svaka prijava za patent podrazumijeva opisivanje kako se proizvod koristi i kako se on proizvodi. Ove informacije su javno dostupne te ih kompanije koriste za razvijanje novih ideja. U anketi Europskog patentnog ureda 2016., 70% kompanija je reklo da aktivno koriste patente kao izvor informacija tijekom inoviranja novih proizvoda. Ovakav podatak pokazuje da kompanija uistinu dobiva veliku količinu benefita upravo zbog patenata. No, kako točno patenti pomažu kompanijama? Naime, prvo svaki patent zahtjeva javni opis proizvodnje i korištenja izuma, informacije koje bi inače bile tajne i teže dostupne. Nadalje, te informacije drugi proizvođači mogu koristiti kako bi naučili nešto o novim načinima stvaranje i proizvodnje određenog proizvoda. Time, kompanije mogu proširiti svoje shvaćanje te iskoristiti novo stečeno znanje kako bi otkrili neku drugu metodu proizvodnje ili rješavanja problema kojeg potrošači imaju. 

Zašto je to dobro? Prvenstveno jer kompanije ne trebaju trošiti resurse na otkrivanje kako funkcioniraju proizvodi konkurencije te time male kompanije imaju pristup informacijama i znanju kojeg ne bi imale da određeni proizvodi nisu patentirani. Također, ovo znanje može koristiti i budućim radnicima ili vlasnicima novih kompanija koji mogu koristiti javne podatke te time odlučiti u kojem smjeru žele započeti i razvijati svoje poduzeće.

Kao što je već opisano u prošlim analizama, male kompanije, kao i one veće, imaju mnogo koristi od patenata: novi izumitelji koji tek započinju svoju kompaniju imaju osiguranu motivaciju i zaštitu zbog patenata, te imaju uvid u veliku količinu podataka i saznanja o trenutnim proizvodima i načinima proizvodnje jer su svi patentirani proizvodi detaljno javno opisani.  

No, patenti direktno pomažu malim kompanijama i na pravnoj razini. 

Upravo zbog postojanja patenata, male kompanije mogu zaštiti svoje proizvode te osigurati dugoročnu zaradu ako se njihov proizvod probije na tržištu. U svijetu postoji mnogo slučajeva “krađe” proizvoda koji nisu bili patentirani. Naime, proizvod koji nije patentiran može biti proizveden od strane bilo koje kompanije koja ne mora tražiti dozvolu niti platiti dozvolu proizvodnje inovatorima. 

Nadalje, patentiranje proizvoda malih kompanija podiže reputaciju i ulijeva sigurnost investitorima koji su tada vjerojatniji uložiti svoje resurse u novu kompaniju: “Podnošenje zahtjeva za patente i trgovačke licence u početnoj fazi ili ranoj fazi rasta povezano je s većom vjerojatnošću naknadnog financiranja venture capital-om. Taj je učinak posebno važan u ranoj fazi, s 4,3 puta većom vjerojatnošću financiranja za novo-nastale kompanije koji su podnijeli zahtjeve za trgovačke licence i 6,4 puta većom vjerojatnošću financiranja za novo-nastale kompanije koji su podnijeli zahtjeve za patente.” Također, slični podaci se mogu primijetiti specifično u tehnološkom sektoru koji ima najveći rast novih kompanija godišnje: “nositelji patenta imaju veći porast imovine od nevlasnika patenta između 8% i 27% godišnje.” 

Dakle, patenti su jedan od ključnih razloga uspjeha novih kompanija jer štite njihove proizvode te im omogućuju ugled na samom tržištu. 

ZAKLJUČAK

Na kraju dana u ovoj debati se postavlja pitanje jesu li investicije u skupe tehnologije, razmjena znanja i male kompanije važnije od niskih cijena, razmjene tehnologija i financijskih troškova.