Generalni uvod u temu spikaonice: Europska unija globalna je predvodnica u borbi protiv klimatskih promjena. Politike koje donosi najradikalnije su u odnosu na ostatak svijeta. European Green Deal i Climate law najcjelovitiji su i najopširniji dokumenti posvećeni suzbijanju štetnih posljedica zagađenja i smanjenju zagađenja uopće. Unatoč tome, postavlja se pitanje je li to dovoljno. Može li Europska unija činiti više?
Glavni argumenti afirmacije: Afirmacija je u ovoj debati tvrdila da i EU trebala činiti više jer bi na taj način potaknula ostale velike zagađivače poput Kine i SAD-a da se više posvete zelenim politikama. Zatim, afirmacija je dokazivala da će agresivnije zelene politike dovesti do porasta eurooptimizma i većeg stupnja integracije među zemljama članicama. Uzrok tomu je zadovoljstvo koje bi Europska unija izazvala poboljšanjem kvalitete života europskih građana.
Glavni argumenti negacije: S druge strane, negacija je tvrdila da bi agresivnije politike mogle biti prenagle za europske građane što bi moglo dovesti do nezadovoljstva, a posljedica tog nezadovoljstva osjetile bi se u padu popularnosti zelenih stranaka, posebno u Europskom parlamentu. Nadalje, negacija se protivila agresivnijim politikama jer bi one dovele EU u rizičnu situaciju u odnosu prema kompanijama koje bi agresivnije lobirale protiv zelenih politika.
Glavne ideje rasprave s publikom: Nakon svakog bloka govora, a prije rasprave, moderatorica je održala glasanje publike za pobjednika debate. Nakon prvog bloka govora, publika je presudila za negaciju. Prema objašnjenju iz publike, negacija je uvjerljivije objasnila rizike koje agresivnije politike nose. Ipak, nakon drugih govora dogodio se preokret te je ipak pobijedila afirmacija, koja je prema publici dokazala urgentnost i važnost toga da EU iskoristi svoju ulogu globalnog lidera u borbi protiv klimatskih promjena.
U nastavku, moderatorica je istraživala što publika zna o europskim klimatskim zakonima i ciljevima koje si je EU zadala. Najbitnije stavke ovog dijela rasprave su European green deal i European climate law, a najbitniji cilj o kojem se tijekom spikaonice raspravljalo je smanjenje emicija CO2 za 55% do 2030., odnosno potpuno uklanjanje emisija do 2050. Osim toga, moderatorica je pitala publiku znaju li koje zemlje su najveći zagađivači (Njemačka), te iz kojih područja života dolazi najviše zagađenja (energetika, proizvodnja i kućanstva).
Na kraju, raspravljalo se o vrsti odgovornosti koju treba preuzeti u borbi protiv klimatskih promjena, je li ona individualna ili kolektivna ten a koje načine pojedinci mogu najbolje utjecati na njih. Neki sudionici članovi su ekoloških udruga (Extinction rebellion i Zelena akcija) pa su rekli nešto više o njima.
Glavni zaključci spikaonice: Sudionici su bili vrlo zainteresirani za sudjelovanje. Zaključili su da individualna i kolektivna odgovornost nisu međusobno isključive te da postoji cijeli niz stvari koje možemo činiti. Od korištenja ekoloških i recilkiranih proizvoda, što odgovara ideji o individualnoj odgovornosti, do sudjelovanja u prosvjednim akcijama koje stvaraju kolektivnu svijest o navedenim problemima. Također, istaknuli su da bi voljeli sustavnije učiti o klimatskim promjenama u školi te da za to postoji prostor, ali manjka interesa kod organizatora nastave.
Projekt “𝗡𝗔𝗧𝗢 𝘀𝗽𝗶𝗸𝗮𝗼𝗻𝗶𝗰𝗮” provodimo u partnerstvu s Zagreb Student Debate Forum, uz financijsku podršku NATO-a. Projekt provodimo u sklopu našeg programa #𝗭𝗮𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼.
Autorica teksta Ivana Brajdić
