U ponedjeljak, 31.listopada održana je jedanaesta spikaonica, a ujedno i prva zelena spikaonica u sklopu Let’s talk green projekta.
Panelisti Zelene spikaonice bili su:
Marina Matijević – inicijativa Ja bolji građanin
Maja Adžaga – Zlatna metla
Perica Štefan – Čisteći medvjedići
Marina Matijević, začetnica inicijative Ja bolji građanin, bavi se svim održivim temama primarno na društvenim medijima. Iako brojke pokazuju da postoji veliki interes za zelene teme, nisu svi voljni pratiti. To je jedan od fenomena na koji ukazuje.
Maja Adžaga, jedna od osnivačica projekta Zlatna metla u sklopu Europskih snaga solidarnosti. Po završetku projekta, mladi iza projekta Zlatna metla odlučili su udružiti snage i priključiti se Čistećim medvjedićima.
Perica Štefan, pokretač Čistećih medvjedića. Na ideju je došao na početku pandemije kada je imao više vremena nego što je očekivao. Priča je započela čišćenjem šuma unutar obitelji, a onda se proširila gotovo na cijelu Hrvatsku i šire.
Zaronili smo u temu objašnjenjem sintagme zelene navike. U kontekstu toga, saznali smo od panelista kako ocjenjuju društvenu svijest i koja je uloga mladih u ispunjavanju ciljeva održivosti.
Za Marinu, zelene navike predstavljaju lifestyle. Smatra da je edukacija ključna, “Kad se osoba počne informirati i to sjedne na plodno tlo možemo govoriti o zelenim navikama. Onda je to nošenje platnene vrećice, onda je to odvajanje otpada, onda je to čišćenje šume i sve u nizu.”
Svjedoci smo toga da interes postoji i da su zelene teme visoko na listi prioriteta, a posebno na socijalnim medijima.
“Zbilja moraš začepit’ uši da ne čuješ ništa zeleno. Postajemo sve osvješteniji, to je sigurno, veoma su osviještene vrtićke i osnovnoškolske skupine što govori o važnosti sadržaja u obrazovnom sustavu” zaključuje Marina.
Maja se slaže da je edukacija ključna, posebno kada se radi o navikama nastalima u djetinjstvu.
“Otkad znam za sebe mi smo doma odvajali otpad, vozili stvari u reciklažno dvorište i slično. I meni je zapravo to uvijek bilo normalna stvar.”
Baš iz tog razloga, projektom Zlatna metla skupina mladih je željela osvijestiti najmlađe o važnosti recikliranja kroz edukacije, igru i zabavu.
Perica priznaje da nije oduvijek mario za ekologiju i da neke stvari još ne zna, ali uči u hodu.
“Imamo mi još puno toga za naučiti, a onda prenijeti na druge. Da je ekologija postala popularna, apsolutno. Ima tu i jako puno greenwashinga. Vrijeme će pokazati jesu li tim korporacijama namjere bile iskrene ili nisu. Živi bili pa vidjeli. Mislim da je trend dobar. Trebat će nama još puno da dođemo do nekakvih razina, npr. Slovenije. Ne moramo daleko da bismo našli uzore.”
Od panelista smo saznali kako prosječna osoba koja nije nužno upućena, može svakodnevnim aktivnostima utjecati na pozitivan dugoročni učinak.
Perica je podijelio savjet koji odnedavno koristi
“Često se zapitam pri kupovini ‘da li mi to sad stvarno treba?’. Treba razlikovati želje od potreba. Često nas vode želje, a ne potrebe.”
S obzirom na emisije koje su postojeće, Marina preporučuje šetnju i vožnju bicikla kad god je to moguće. Osim toga, naglašava da je važno osvijestiti neke male stavke u vlastitom domu.
“Energetski sektor, promet, transport sve su to velike emisije. Međutim, trebamo u obzir uzeti i velike emisije koje stižu iz kućanstava.”
Maja spominje upcycling, odnosno prenamjenu. Kada su joj se čizme koje je koristila za šetnju propustile, odlučila ih je iskoristiti kao vazu za cvijeće u vrtu.
“Sigurna sam da svi uz malo mašte mogu doći do ideje kako iskoristiti predmete koji nam više ne služe u prvotnoj svrsi.”
Htjeli smo saznati što je najveća prepreka ljudima u nastojanju da žive održivije. Radi li se o manjku svijesti, manjku dostupnih informacija ili manjku brige?
Marina misli da je nedostatak kvalitetne edukacija primaran problem. Za sebe kaže da je temeljita i jasna u educiranju svoje publike, koristeći primjere iz svakodnevice i objašnjavajući na jednostavan način. Ipak, primjećuje da je komoditet, odnosno koliko smo spremni žrtvovati svoj komoditet, bitno pitanje.
Primjer toga može biti odlazak na tržnicu, “Ja sam nedavno objasnila kako idem na plac: milijun platnenih vrećica, stari škarnicli, plastične kutije od sladoleda. Potrebna je organizacija da se obavi jedna zero waste kupnja. Pitanje je koliko su ljudi spremni malo od svog komoditeta žrtvovat’ za boljitak okoliša”
Što se tiče planova za budućnost, Perica bi volio kada bi se akcije čišćenja Čistećih medvjedića proširile po cijeloj Hrvatskoj, pa i šire.
“Nama svima bude super na akcijama, vesela ekipa, pojedemo, popijemo, podružimo se, kartamo. Ta kohezija koja se stvara mimo terena je također važna. Dugoročno, planiramo se posvetit’ više mlađim skupinama. Dobivamo jako puno poziva iz škola i vrtića.”
Iako je projektna priča Zlatne metle službeno završila, volonteri Zlatne metle nastavili su svoj rad u sklopu Čistećih medvjedića. Maja to ističe kao najveći uspjeh projekta jer on tako nikada nije ni završio.
Umjesto zaključka, odlučili smo vam prenijeti poruke panelista za kraj.
“Socijalni mediji se ne shvaćaju ozbiljno koliko bi mogli. Jedan prosječni čovjek potroši više od tri sata dnevno na socijalnim medijima. Nadam se da će te teme dobivat’ više mjesta, da shvatimo da se ljudi educiraju na socijalnim medijima. To je trend od kojeg se ne može pobjeći.”
Marina Matijević
“Nisam sigurna koliko su ljudi svjesni da mogu pokrenuti jedan odličan domino efekt. Svako da napravi jednu malu stvar, npr. da ode na plac umjesto u supermarket, da ponese svoje vrećice i ambalažu za proizvode. Svaki mali pomak u danu svakog od nas može doprinijeti boljitku svih nas.”
Maja Adžaga
“Najbitnije je krenuti. Tko tvrdi da je sve znao na početku naprosto laže jer sve što vrijedi je dio procesa, ali negdje treba biti taj početak.”
Perica Štefan
Cijelu spikaonicu možete pogledati ovdje.
Ostale spikaonice možete pogledati ovdje.
Glavni cilj projekta je osnažiti mlade ljude da postanu ekološki aktivni, educirani i sposobni unijeti promjenu u svoj svakodnevni život.
Projekt se provodi u partnerstvu s udrugom Youth ID i financijski ga podržava Veleposlanstvo Francuske u RH.
Izvor teksta: Ivana Pavlović
