Već i vrapci na granama, oko škola koje sudjeluju u debatnom programu, znaju da se u KP formatu ne raspravlja o tome kako se treba teza provesti već zašto se treba teza provesti. No, unatoč tome ponekad nam se dogodi da sudjelujemo u debatama gdje je, po riječima debatanta, najvažniji sukob onaj koji govori o teme tko će ”to” provesti ili kako će se ”to” provesti. Odmah na početku naučimo – debatirati u KP formatu znači debatirati u idealnom svijetu u kojem je sve moguće. Zato se ne pitamo kako provesti tezu već tražimo odgovor na pitanje ”Kada bi bilo moguće, zašto bi se ova teza trebala ili ne bi trebala provesti?”.
Teza na koju smo svi barem dva puta debatirali glasi: ”Treba uvesti školske uniforme”. Upravo na ovu tezu se vrlo često dogodi da debata krene u smjeru kako uvesti uniforme, a ne zašto ih uvesti. Postoji nekoliko opcija: prva – uvest ćemo uniforme tako da svaka škola ima svoj dizajn; druga – uvest ćemo uniforme da budu za sve iste, a da se razlikuju samo po grbu škole; treća – svaki razred unutar škole imat će priliku za sebe izraditi uniformu. Sada kada imamo definirana tri pogleda na uvođenje uniformi na ovu tezu, zapitajmo se što taj pogled radi našem debatnom slučaju.
Ako smo odlučili da debatu gledamo kroz uvođenje uniformi tako da svaka ima svoj dizajn možemo krenuti na argumente. Kada tražimo argumente zapravo tražimo razloge zbog kojih treba provesti tu tezu. Imamo nekoliko opcija: trebamo uvesti školske uniforme kako bi došlo do objektivnijeg ocjenjivanja učenika u školama, trebamo uvesti školske uniforme kako bi spriječili ruganje vršnjaka, trebamo uvesti školske uniforme kako bi se smanjila razlika za vrijeme škole među bogatim i siromašnim učenicima. Pokušajmo sada smisliti argumente u slučaju da uvođenje uniformi zapravo znači da sve škole imaju istu odjeću za uniformu samo je nadograde grbom škole. Opet ćemo se zapitati zašto trebamo uvesti takve uniforme. Neki mogući odgovori su: trebamo uvesti školske uniforme kako bi došlo do objektivnijeg ocjenjivanja učenika u školama, trebamo uvesti školske uniforme kako bi spriječili ruganje vršnjaka, trebamo uvesti školske uniforme kako bi se smanjila razlika za vrijeme škole među bogatim i siromašnim učenicima. Za sve one koji su se odlučili za treću opciju, svaki razred unutar škole će sam izraditi svoju uniformu proces pronalaska argumenta ostaje isti. Tako će se za vrijeme oluje mozgova (brainstorminga) pojaviti iduće ideje: trebamo uvesti školske uniforme kako bi došlo do objektivnijeg ocjenjivanja učenika u razredu, trebamo uvesti školske uniforme kako bi spriječili ruganje učenicima iz razreda, trebamo uvesti školske uniforme kako bi se smanjila razlika za vrijeme škole među bogatim i siromašnim učenicima.
Kako je moguće da ako na tri različita načina promatramo uvođenje teze dobijemo iste argumente? Jednostavno. Zato što u fokusu naših argumenata nije način na koji provodimo neki plan već zašto je važno nešto poduzeti. Kada tako gledamo tezu fokusiramo se na one na koje se teza odnosi, u ovom našem primjeru na učenike i obrazovni sustav. Kroz debatni slučaj želja nam je pokazati važnost promjene koja će se dogoditi ili u slučaju negacije koja se ne će dogoditi.
Ovogodišnja teza županijskog natjecanja glasila je ”Roditelji trebaju odlučivati o gradivu kojeg djeca uče u školama”. Neke ekipe su tezu gledale iz perspektive odabira odgojnih sadržaja, neke su ekipe bile više usmjerene na odabir konkretnog gradiva dok su neke ekipe tezu interpretirale tako da roditelji biraju predmete koje će djeca učiti u školama. Unatoč tim raznovrsnim interpretacijama teze gotovo svi argumenti koje smo mogli čuti na natjecanju bili su slični. Tako je većina ekipa u svom debatnom slučaju govorila o tome da bi roditelji trebali odlučivati o gradivu jer najbolje poznaju svoje dijete, jer će se tako više povezati roditelji i škola, jer će djeca tako učiti gradivo za koja su emocionalno spremna. Unatoč različitim viđenjima kako će to točno roditelji odlučivati o gradivu, argumenti su bili slični (ako ne i isti). Do toga je došlo jer unatoč interpretaciji su sve ekipe i dalje govorile o učenicima, roditeljima i školskom sustavu kao glavnim dionicima ove teze.
Dakle, u KP formatu nikada ne gledamo kako se nešto treba provesti. Uvijek se pitamo zašto i želimo pokazati zbog kojih je vrijednosti bitno afirmirati odnosno negirati tezu. Ako vas muči da će netko imati drugačiji pogled na tezu od vas pokušajte sastaviti mini debatni slučaj. Brzo ćete uvidjeti da se argumentacija ne mijenja. Zato ni u debati ne nasjedajte na razvijanje sukoba koji govori kako će se nešto provesti. Debata oko tehnikalije nije baš debata. Pokažite sucu i protivničkoj ekipi kako se ni u slučaju A ni u slučaju B ne mijenja poanta dokazivanja argumentima i nastavite razvijati svoje argumente i svoj kriterij. Znamo da je nekada vrlo teško odmaknuti se od primjera koji opisuju kako vi doživljavate tezu, ali zapamtite: jedan primjer ne čini debatu.
