Kako trojka može spasiti debatu?
Kada na debatnim sastancima prolazimo uloge govornika, najčešće za treće govore čujemo: ”Na tu poziciju stavimo najlošijeg pa mu mi napišemo koje sukobe (engl. clash ) da kaže” ili ”Nitko od sudaca ni ne sluša treće govore tako da on nije ni bitan”. Jako nas žaloste takva razmišljanja o trećim govorima pa smo odlučili pozabavite se upravo mističnim trećim govorom.
Da odmah razjasnimo, nitko nikome ne bi trebao pisati govore. Sukladno poziciji, prije vas se neki govor održao. Zadaća svakog od govornika je pratiti debatu i dati svoj doprinos u njenom razvoju. Potičemo i podržavamo zajedničko kreiranje obrana i napada, ipak je debata timska aktivnost, ali napisati nekome govor tijekom trajanja debate je neizvedivo i rezultira čitanjem nepoznatog rukopisa. Stoga, trojkama pomozite u pronalasku i definiranju sukoba, ali nemojte im pisati govore.
Nadalje, razbit ćemo mit o sucima koji ne slušaju treće govore. Vjerujte nam, slušamo sve govore. No suci u debati vode različite bilješke jer debati pristupaju s drugog aspekta. S vremenom, suci sve manje toga zapisuju jer nekada simbol poput kvačice označava da je govornik dobro pokrio određeno područje u debati. Nikada u debati nemojte misliti na to što sudac (ne)piše. Skoncentirajte se na ono što vi sucu morate izgovoriti kako bi ispunili svoju funkciju.
Prebacimo se na uloge trećih govora. U KP formatu treći govornici su osobe koje u svojim završnim govorima ne smiju uvoditi ništa novo (iznimka je A3 govornik koji smije iskoristiti informacije iz unakrsnog ispitivanja koji se upravo održao). Mislimo da to svi suci i voditelji ponavljaju kao papige. Ali, to ne znači da treći govornici trebaju od riječi do riječi ponoviti svoja prethodna dva govornika. Njihov je zadatak pokazati debatu kroz sukobe koji su se dogodili. Sukobi u debati se događaju oko pojedinih vrijednosti i/ili poanti koje obje strane iznose. Ne postoje uvijek tri sukoba već njihov broj ovisi od debate do debate. Nekada negacija s istim napadom pobije oba afirmacijska argumenta što znači da je pronašla neku zajedničku osnovu argumentima i odlučila je napasti. Tada ne ćemo imati dva sukoba oko argumenta već jedan. Na trećim je govornicima da kroz sukob pokažu kako je njihova strana dokazala vrijednost ili poantu. Pri lociranju sukoba zapitajte se: ”Oko čega smo se u debati najviše razišli u pogledima?”. Kada je sukob lociran treba ga dobro objasniti. Za početak objasnite s kojeg aspekta neku vrijednost ili point u debati gledati vi, a s kojeg protivnička ekipa. Potom ukažite na manjkavosti u pogledu suparničke ekipe, a na samom kraju približite sucu zašto je vaša vrijednost ili vaš point važniji, ali i stabilniji na kraju debate.
WS format daje puno više prostora trojkama da utječu na samu debatu. Osim što vladini treći govornici smiju imati i ”vlastiti” argument (potrebno ga je najaviti u prvom govoru), njihova je uloga i dalje razvijati debatu. Slobodni su, u skladu sa strategijom, uvoditi nove primjere, analogije, razvijati i postavljati napade tj. braniti argumente. Nakon što je pokrio sve odgovore na svoj slučaj i postavio napade na argumente, treći govornik treba locirati sukobe. Time, govornik povezuje debatu u nekoliko glavnih sukoba. Priliko objašnjavanja sukoba, govornik mora paziti da izbjegne opširno opisivanje (to je uloga četvrtih govora u debati) već je važno precizno pokazati što je rečeno i što se time dokazalo. Treći govornik WS-a je svojevrsna tužibaba koja treba u centar svog govora staviti obranu svoga slučajeva i napadanje manjkavosti protivničke ekipe.
Neovisno o formatu, treći su govornici osobe koje na kraju debate imaju mogućnost spasiti stvar. Analizom vrijednosti i ključnih pitanja izrečenih u debati još jednom razjasniti sucu što se kroz debatu dogodilo. Interpretiranjem debate ukazati na sve pozitivne strane svoje ekipe, ali i na manjkavosti protivničke. Zamislite treće govornike kao vilenjake u tvornici poklona koji na samome kraju zamataju poklone i stavljaju mašne. Nekada treći govornici mogu staviti najljepšu mašnicu na ne baš najljepši poklon (počelo je božićno ludilo).
